Teško je to reći jer smo svi subjektivni po tom kontekstu, dosta je obojano navijački i čim malo komentator krene subjektivnije gledati određenu momčad u HNL-u odmah se sroza dijelu navijača bez obzira na kvalitete...
Nije sve sportove isto prenositi, niti je isti intenzitet, niti popularnost da trebaš imati neko znanje koje će oduševiti gledatelje baš za sve sportove. Ako krenemo od nekih fizičkih predispozicija moraš imati glas, dubok glas ili u najmanju ruku dovoljno čvrst da možeš dominirati eterom. Koliko god imao znanje ili stručnost sa piskutavim glasom nebi baš imao neku veliku karijeru niti reputaciju...Znači dubok i prodoran glas.
E sad, rekao bih da nije isto prenositi utakmice svjetskih i europskih prvenstava u nogometu, te recimo HNL-a. Za utakmice reprezentacije osim glasa moraš znati napraviti atmosferu u eteru. Znam da većina ne voli Ćosića, no on je sa svojim glasom i emocijama uživljavao gledatelje u ono što se događa na terenu. Kada utakmicu reprezentacije gleda 2 miliona gledatelja, najveći dio ne zanima formacija, kako se izgovara koje ime i slično. Tamo nagužvanih 50 000 ljudi na trgu koji gledaju utakmicu, a najveći dio ne vidi ekran dok te određeni likovi zaljevaju pivom...Tu treba strast, emocije i taj uživljeni emotivni način komentiranja. Pa sjeti se samo Vukušićevog gola Anderlechtu i Vukušiću sinjski dijamante...Tu emociju takvog gola moraš znati prenjeti na one pred ekranima i još euforiju podignuti na veći nivo. Nema to veze sa kvalitetom poznavanja materije igre...
E sad, objetkivno dobar komentator mora imati barem osnove poznavanja igre, sustave, pravilan izgovor imena. Jasno napraviti pauzu tijekom prijenosa jer nije svaki trenutak pogodan za bespotrebnu priču i ono najvažnije mora razumijeti koje se stvari odvijaju na terenu. On je u jednu ruku da "u ime navijača/gledatelja" analizira te da se iz te analize kasnije postavljaju pitanja izbornicima ili već trenerima. Recimo, Brkić je valjda jedini vidio Gaždu kao sjajnog središnjeg na prvenstvu, dok su svi navijači kipili na forumu i mrežama. Ako ti se komentator ne usuglasi sa navijačkim pukom oko nekih očiglednih stvari, onda ti je teško slušati to komentiranje.
E sad, imamo i one likove koji odlično poznaju sustave igre, ono što se odvija na terenu, pa imaju i entuzijazam, ali ne znaju to prenjeti drugima. Imao sam takve i profesore, primjer toga je recimo Samovojska. On je pametan, ako se ne varam čak je šahovski velemajstor, bio sjajan igrač malog nogometa, urednik Sportskih i vidiš da voli sport, ali problem je što nema karizmu, što se zapetlja i postane monoton bez konkretnog cilja izgovorenog. Želi nešto reći, a nikako da to što ima u glavi prenese drugima. Znam da on nije sportski komentator, no poanta je da imati znanje i entuzijazam nije sve ako opet nemaš dobro razvijenu komunikaciju.
Tako da bih rekao kako je karizma, način na koji pričaš i komentiraš( da nisi dosadan), da si jasan i kratak u izlaganjima izuzetno bitan. Za nogomet nisam previše stručan jer ih nisam toliko pratio. Međutim za košarku bih čak i mogao neko osobno mišljenje, no nema previše naših komentatora.
Cvitković je nešto tipa Ćosić, slabo poznaje materiju, još manje od Drage ima smisla za podizanje atmosfere. Njemu je svako zakucavanje "NBA" , 4 minuta pred kraj u modernoj košarci na +7 zaključuje utakmice i slično. Poznavanje igrača, formacija ili stvari koje se odvijaju na terenu su mu još gore. No, ono prvenstvo u Sloveniji sa njim i Skansijem je imalo zasebnu temu sa preko 40.ak stranica na kojima se pisalo i pola godine nakon prvenstva. A svaka utakmica je imala barem još stranicu i pol do dvije osvrt na njih dvojicu. Nije to bilo radi dobrog komentiranja, no u kontekstu velikog uspijeha se takav cirkus savršeno uklopio. Imali smo dozu smijeha, euforije uklopljene u jednu lijepu priču naše košarke...Bez Slafka i Pere bi to prvenstvo daleko prije zaboravio...Ovako je unikat.
Šapit je već daleko kvalitetniji komentator, ima jako dobro znanje i koliko znam igrao je košarku barem amaterski. Objektivan je, dobro prepoznaje stvari koje se odvijaju na terenu. Definitivno spada u kvalitetnije košarkaške komentatore. Problem je što se barem u utakmicama reprezentacije uhvatio bespotrebnih rasprava, nekad i o sucima...
Pancirov je velik emotivac, čovjek strastveno voli košarku i odluta na teme više koje koče razvoj naše košarke nego zbivanja na terenu. Kad prati Zadar, Split i Cibonu se vidi da teško doživljava krah naše košarke, usudim se reći da je zanimanje košarkaškog komentatora koji previše osobno doživljava naše poraze na rubu benificiranog radnog staža. Više je fokusiran na mlade igrače, nije "galamđija" te dobro se uklapa uz sukomentatora.
EDIT: Najbolji sportski komentator(iako to nije) je urednica Otvorenog Zrinka Gracanić barem u segmentu jednog sporta kojeg sam gledao kod nas. Ako ništa za jedrenje je napravila najbolje komentiranje koje kod naših dugo nisam čuo. Savršeno je objasnila gledateljima nepoznat sport, prošla od pravila, povijesti do trenutnih događanja u samo nekoliko dana prijenosa, te bez problema popratila naša odličja na dvjema Olimpijskim igrama. Donesla emocije, stručnost i kvalitetu.
[uredio ARIZIN - 29. ožujka 2022. u 20:57]
