Današnja priča za cijenjene kvizomane počinje u Seattleu, gradu kiše i grungea. Naš Mister X tamo odrasta s inicijalima koji će mu odrediti sudbinu i nadimak po kojem će ga se pamtiti, ali nitko tada nije znao da će postati jedan od najčudnijih likova u povijesti košarke, ujedno i jedan od najboljih šestih igrača ikada.
Godina je 1997. i noć je uoči finala NCAA prvenstva. Mladi Mister X i njegov tadašnji cimer Mike Bibby ne mogu zaspati. Te večeri naš junak odlučuje da moraju učiniti nešto posebno i ludo kako bi prizvali sreću. Odlaze u krevet odjeveni u službene hlačice protivničke momčadi. Od te večeri naš Mister X svaku večer prije posla (utakmice) otvara poseban ormar. U tom ormaru nema odijela, nego 29 različitih donjih dijelova dresova svih suparničkih firmi u državi. Naš junak svaku noć spava u hlačicama momčadi protiv koje igra sutradan. Ako sutra igraju protiv Lakersa, on će večeras spavati u žuto-ljubičastom. Vjeruje da mu to daje moć nad protivnikom dok oni spavaju, a taj je ritual postao njegova amajlija za sreću tijekom 19-godišnje karijere.
Kad dođe u dvoranu, on ne oblači jedan par čarapa. Ni dva. On navlači točno pet pari čarapa na svaku nogu. Kad ga pitaju zašto, on samo sliježe ramenima – to mu daje balans. Čarape navlači visoko. Na glavu stavlja traku (headband), ali ne bilo kako. Logo lige mora biti savršeno centriran iznad njegovog lijevog oka. Ako se pomakne za milimetar, svemir više nije u ravnoteži. Nosio ju je na 1.409 utakmica. No, jednu jedinu utakmicu morao je igrati bez nje, jer je izgubio neku blesavu okladu. Započeo je tada utakmicu bez trake i s niskim čarapama, ali na poluvremenu ludilo praznovjerja bilo je jače – vratio je traku na glavu i podigao čarape za drugi dio susreta. Pobijedili su.
Godina je 2010. Naš junak odlazi u salon za tetoviranje. Usred ljeta, prije nego što je sezona uopće počela, on traži da mu se na desni biceps istetovira NBA trofej. Njegov najbolji prijatelj, visoki Nijemac koji usput budu rečeno fantastično šutira s jedne noge, gleda ga u nevjerici. Svi mu se smiju, ali on kaže: Ako ne osvojimo, skinut ću je laserom. Godinu dana kasnije, u lipnju 2011., on stoji na parketu protiv Velike trojke iz Miamija. Pogađa tricu preko ruke najboljeg igrača na svijetu, prca ga kao što ga je prcao u medijima čitavu seriju, širi ruke poput krila aviona i trči preko cijelog terena. Te noći, tetovaža na njegovoj ruci prestaje biti ludost i postaje povijest.
Bio je jedan od onih koji se nije bojao nikoga, niti se povlačio pred ikim. Tijekom play-offa 2011., kada su pomeli Lakerse, pogodio je 9 trica u jednoj utakmici (tadašnji rekord). Dok je izlazio s terena, slavio je svojim poznatim pokretom aviona, prolazeći tik pored Kobea. Bryant, poznat po tome da ne trpi takve stvari, samo je zurio u njega, a naš junak mu je dobacio: Today we fly high, baby! Nekada mu se takav stav i obijao o glavu, pa iako je bio šampion i jedan od najboljih šutera svoje generacije, mlađi ga najviše pamte po jednoj mračnoj sekundi. Pokušao je blokirati zakucavanje Kralja Jamesa i završio je tako snažno posteriziran na podu da je sutradan na Wikipediji pisalo da je preminuo na terenu.
No, on se samo ustao, popravio svojih pet pari čarapa i baš poput Jeta nastavio letjeti. Tko je on?
