On je svećenik, roštilj-majstor, olimpijski i svjetski prvak i apsolutna legenda svog sporta. On je čovjek čijih se pet sinova zove identično kao on. Kad su ga pitali zašto, rekao je da je želio da njegovi sinovi uvijek imaju nešto zajedničko te da ih ujedini principom: Ako jedan od nas uspije, svi smo uspjeli; ako jedan padne, svi smo pali. Pa ajmo redom da ga još malo bolje  upoznamo.

Daleke 1968. na Olimpijskim igrama u Ciudad de Méxicu osvojio je zlato, a trijumf je proslavio mašući malom (referenca na njegov "patriotizam") američkom zastavicom, što je u jeku pokreta za građanska prava izazvalo bijes velikog dijela američke javnosti. 

1973. godine postao je prvak svijeta tako što je protivnika, koji dotad nikada nije bio srušen, bacio u nokdaun čak šest puta u dvije runde.

Nakon misterioznog iskustva u svlačionici 1977. nakon poraza, a koje je opisao kao susret s Bogom u paklu, potpuno se povukao iz sporta na deset godina. Postao je zaređeni svećenik, brijao je glavu da ga ne prepoznaju i propovijedao na ulicama Houstona. Bio je toliko zaluđen mirom i nenasiljem da je jednom prilikom odbio ubiti pauka u svojoj kući jer svako živo biće ima pravo na život.

Kad mu je ponestalo novca za njegovu dječju zakladu, vratio se u ring kao 38-godišnji autsajder s viškom kilograma, žderući hamburgere pred kamerama i tvrdeći da je previše star da bi bio u formi, ali dovoljno jak da pobijedi. Javnost ga je ismijavala, ali on nije previše mario.

Konačno, te 1994. godine, protiv 19 godina mlađeg protivnika, učinio je nemoguće. Kako bi istjerao duhove prošlosti, na sebe je obukao iste crvene hlače koje je nosio 1974. godine u Rumble in the Jungle-u, tijekom svog najtežeg poraza u karijeri. Pobijedio je i postao najstariji svjetski prvak u povijesti, a kasnije je svoje ime unovčio prodajom električnog uređaja koji je postao obavezan dio svake kuhinje 90-ih. Sam je rekao da je više para zaradio prodajom električnog roštilja nego za cijele svoje boksačke karijere.

O kojem je legendarnom teškašu riječ?