Kada je imao samo devet godina, na probi ga je zapazio nitko drugi nego Eusébio. Legendarni Portugalac pogledao je dječaka deset minuta i rekao trenerima: Ovaj mali ne smije odavde, on vidi nogomet kako ga mi sanjamo. To je bio početak puta koji će ga odvesti do statusa klupskog božanstva.
Iako je simbol metropole, svoju prvu profesionalnu sezonu proveo je u gradiću na sjeveru zemlje. Tamo je otišao na posudbu kako bi očvrsnuo. Navijači tog malog kluba i danas čuvaju priču kako je taj golobradi mladić plakao kad je odlazio, obećavši im da će jednog dana postati najbolji na svijetu kako bi se oni mogli ponositi što je nosio njihov dres.
Tijekom cijele karijere bio je neraskidivo vezan uz broj 10, ali malo tko zna da je u jednom razdoblju svoje karijere (u mladoj reprezentaciji) inzistirao na broju 15, jer je htio odati počast svom uzoru iz djetinjstva koji je igrao na sasvim drugoj poziciji, ali je imao tu aristokratsku mirnoću u igri.
U jednoj od svojih najuspješnijih sezona postavio je rekord koji je godinama bio nedodirljiv: bio je igrač s najviše ključnih dodavanja u cijeloj ligi, a da je istovremeno bio među igračima s najmanje pretrčanih kilometara po utakmici. Njegova filozofija bila je jasna: Lopta se nikada ne umara, ja da.
Njegova najpoznatija fotografija nije ona s trofejom Lige prvaka, već ona na kojoj stoji u dimu, naslonjen na rame svog ljutog gradskog rivala. Ta slika je postala simbol umjetnosti u kaosu, a on je na njoj izgledao kao da gleda kazališnu predstavu, a ne prekinutu utakmicu punu nasilja.
Kada je u njegov klub stigao mladi vunderkind iz Brazila, koji mu je realno trebao uzeti minutažu i ugasiti karijeru, on ga nije ignorirao. Naprotiv, svaku večer nakon treninga ostajao je s njim dodatnih sat vremena, učeći ga svemu što zna. Taj se Brazilac u trenutku primanja najvećeg priznanja koje jedan nogoloptač može dobiti prvo zahvalio svojoj obitelji, a potom njemu riječima da ništa ne bi bilo moguće bez njegovog starijeg brata koji mu je predao ključeve njegovog dvorca bez trunke zavisti.
Karijeru je završio točno tamo gdje ju je i počeo, odbivši ček na 20 milijuna dolara iz Katara. Posljednju utakmicu odigrao je kao i svaki prije - sa spuštenim štucnama, bez štitnika koji bi se vidjeli, izgledajući kao igrač iz 1950-ih koji je slučajno zalutao u moderni nogomet.
Tko je posljednji nogometni romantičar, ujedno i moj dječački idol, a koji je desetku naslijedio od mog drugog dječačkog idola?
