dida je napisao/la:
@ Simon
Kao što sam i napisao, problem je u odabiru reprezentativnih uzoraka i interpretaciji. Prije svega, volio bih zaviriti u rodoslovna stabla tih tzv. genetskih "Hrvata", "Srba", "Bošnjaka"... koji se uzimaju kao tipski genetski uzorci. Dakle, po kojem se kriteriju netko računa kao Hrvat, Srbin ili netko drugi. Da li samo na temelju izjave da se taj netko osjeća kao pripadnik neke nacije ili po nečemu drugome? Zaboravlja se da pripadnost naciji nije nikakva genetska kategorija, već društvena kategorija i u suštini voljna odluka koja se ponekad temelji na tradiciji generacijskog pripadanja nekoj naciji, a ponekad i ne. Odnosno, ponekad se neko osjeća pripadnikom neke nacije iako mu je možda samo jedan od roditelja pripadnik te nacije ili čak samo jedan od predaka iz 3. generacije (baka ili djed) ili čak uopće nema predaka koji bi pripadali toj naciji uz koju se veže, ali je izabrao pripadnost toj naciji zato što se rodio na njezinom matičnom teritoriju i zato što je kulturalno srasao uz tu nacionalnu kulturu.
Druga stvar, izdvoji bih ovako napamet, bez ponovnog konzultiranja tekstova o tim istraživanjima, Primorčeve tvrdnje da su kod Hrvata iz BIH otkrili najveću prisutnost određenih "drevnih", "hrvatonosnih" genetskih markera koji ih čine sličnijima nekim srednjoevropskim narodima tipa Nijemaca. Čini mi se da Primorac ne zna ništa o genezi hrvaske nacije u BIH. Bilo bi ga zanimljivo upoznati recimo s brojem katolika u BIH u trenutku dolaska austro-ugarske vlasti i s onomastičkom analizom "hrvatskih" prezimena u BIH. Naime, broj katolika u BIH u to vrijeme bio je (uslijed kojekakvih povijesnih razloga u koje sad nema smisla ulaziti) u odnosu na druge dvije konfesije stvarno minoran. Nekakav oporavak i povećanje broja katoličkog stanovništva u BIH slijedi s dolaskom brojnih AU činovnika (mahom katoličkih Nijemaca, Čeha, Slovaka, Mađara, Slovenaca, pa i nekih Hrvata iz Hrvatske) iz ostalih dijelova Carstva. Većina tih pridošlica kroz procese nacionalne integracije i preko identifikacije s katoličanstvom koju je osobito forsirao biskup Stadler postaju u nacionalnom smislu Hrvatima. Srastaju sa svojom sredinom, s njezinim političkim i kulturalnim kontekstom i već u 2. i 3. generaciji kroz akulturacijske procese u potpunosti usvajaju "nove" nacionalne "hrvatske" identifikacijske kodove. No kakvi su njihovi genetski markeri? Izvorno hrvatski od stoljeća 7. ili možda čak "izvorniji", "iranski"? Ili su još ipak pretežito onakvi kao i kod njihovih neposrednih predaka koji su nedavno došli u BIH iz drugih krajeva AU? Nije li to zgodna koincidencija, Hrvati iz BIH slični Nijemcima i nekim drugim srednjoevropskim narodima, a opet "izvorni", "najčišći" ili štagodvećdrugo?
Da ne govorim o malobrojnosti testiranih uzoraka (svega nekoliko stotina iz svake "nacije".
Sve u svemu hrpa ozbiljnih i kompleksnih pitanja za koje treba malo više studioznosti, interdisciplinarnosti i znanstvene širine. Živo me interesira kako je Primorčev tim riješio takav tip pitanja. Sudeći po njegovoj sklonosti brzopletom generaliziranju, nekako i nemam povjerenja u njegove spoznaje koje imaju tendenciju da u historiografskom smislu interpretiraju genetska istraživanja.
e vidis, upravo se o tome radi... rezultati tih genetickih analiza se mogu lako zloupotrijebiti u dnevno-politicke svrhe, pa tako dobijamo skandal da se Primorac, za kojega vjerujem da je zaista strucnjak na podrucju genetike, blamira takvim pi**arijama da su "Hrvati najstariji narod u Europi" jer se na velikom broju uzoraka uzetih u Hrvatskoj nalazi marker koji je star nekoliko tisuca godina.... ni Hrvata, ni Nijemaca, ni Eskima, ni Pakistanaca nije bilo prije nekoliko tisuca godina i tocka...