Crna Gora 21. svibnja postaje nova, međunarodno priznata, svoja, samostalna, demokratska europska država, za sva vremena i zauvijek. Pozivam Crnu Goru da izabere svoju budućnost, da Srbija ima svoju i da budemo zajedno u onoj mjeri u kojoj je to europski podnošljivo i dopušteno - rekao je na skupu Bloka za suverenost Crne Gore predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović. Premijer Milo Đukanović pak tvrdi da će “21. svibnja biti konačno otklonjena povijesna nepravda jer je Crnoj Gori, na prevaru, oduzeta državnost 1918. godine”.

BEOGRAD: VOJSKA SCG-a NAJAVILA PRVI MIRNI RAZLAZ MEĐU REPUBLIKAMA BIVŠE JUGOSLAVIJE

BRUXELLES: EU NE POSUSTAJE U VJERI DA JE OVAJ PUT 45 VIŠE OD 55

U nedjelju, 21. svibnja, završava politička era Mile Đukanovića, uvjeren je pak Predrag Popović, predsjednik prosrpske Narodne stranke koja se odlučno protivi neovisnosti te nekada najmanje republike bivše Jugoslavije. Popović zapravo poručuje da referendum neće uspjeti, čime će završiti san o neovisnosti.

Jedan glas suverenista vrijedi 0,8 glasa jednog unionista

- Ovaj referendum odlučuje hoće li Crna Gora biti crnogorska i europska država ili će biti samo srpska provincija - smatra Andrej Nikolaidis, angažirani književnik mlađe generacije, jedan od najistaknutijih protagonista crnogorske težnje osamostaljenju, poznat i po oštrim polemikama s promotorima velikosrpstva poput Emira Kusturice.

Crna Gora je, kaže crnogorski politolog Srđan Darmanović, podijeljenja po dvjema linijama rascjepa - po liniji ključnog identiteta na srpstvo i crnogorstvo te po liniji državne samostalnosti ili državne zajednice sa Srbijom. No, dok se to pitanje ne zatvori, Crna Gora se neće moći posvetiti normalnim pitanjima razvoja, pa ni onima kao što je članstvo u EU, zaključuje Darmanović.

Nikolaidis smatra da je sukob prosrpskih i procrnogorskih snaga isključivo rezultat političke, a ne i etničke podjele. Dodaje da je podjela nastala na civilizacijskim, kulturološkim i prije svega etičkim osnovama. Osnova su sukoba različite vrijednosti: jedni dijele proeuropske i građanske tendencije, dok kod drugih prevladavaju izrazita plemenska svijest, kolektivizam i želja za dominacijom SPC-a. Oni koji su za neovisnu državu, njenu budućnost vide isključivo u EU, dok su unionisti vrlo antieuropski rasploženi.

Približavanjem referenduma o neovisnosti odnosi među 600.000 crnogorskih građana sve su napetiji. Redaju se mitinzi suverenista i unionista. Svaka strana objavljuje optimistične ankete, a iz EU se oprezno apelira na mir i dostojanstvo jer se strahuje od mogućih sukoba i incidenata, što bi Europu dovelo u neugodnu situaciju s obzirom na to da ima pokroviteljstvo nad referendumom. No, prema atmosferi u Crnoj Gori, čini se da će Europa od 21. svibnja biti bogatija za još jednu državu.

Inače, EU je Bloku za suverenost, koji predvodi aktualna vlast, nametnula neobičan referendumski uvjet. Tražili su da neovisnost podrži 55 posto birača, što unionistima daje početnu prednost - jedan glas suverenista vrijedi 0,8 glasa jednog unionista. Naime, Bruxelles želi biti siguran u stvarnu većinsku želju stanovništva za neovisnošću, smatrajući da bi u slučaju ispunjenja izbjegli bilo kakve napetosti. No, mnogi se pitaju što će se dogoditi ako rezultati dosegnu petpostotnu “sivu” zonu između 50 i 55 posto. To bi moglo dovesti do neugodne pat-pozicije, u kojoj će se unionisti osjećati kao pobjednici, ali će istodobno biti jasno da je i legitimitet ostanka Crne Gore u zajednici sa Srbijom više nego upitan.

- To je hipoteza o kojoj se i ovdje raspravlja. Međutim, sve ukazuje na to da će u korist neovisnosti glasati između 60 i 65 posto birača. Ulazak referendumskog rezultata u “sivu” zonu može najviše ugroziti sigurnost jer tada vlast ne bi imala legitimitet da proglasi neovisnost, ali ni pravo da pregovara o novim “državno-pravnim” kombinacijama sa Srbijom, a unionisti bi tražili nove izbore, koje zapravo ne mogu dobiti, osim u uvjetima velike apstinencije. Dakle, došlo bi do vakuuma iz kojeg bi se moglo svašta roditi - napominje Nikolaidis.

‘Antisrpska histerija’

No, kako god bilo, ovaj je referendum zadnja i završna faza raspada Jugoslavije koji je počeo krajem 80-ih. - Sva logika povijesnih procesa govori tomu u prilog, a upravo bi iz te pozicije sve osim neovisnosti bilo šokantno. Neovisnošću Crne Gore definitivno se pokapa ideja Velike Srbije jer bi neka zajednica Srbije u paru s Crnom Gorom neprestano podgrijavala i pothranjivala te ambicije i eventualno ih aktivirala u prvom povoljnom trenutku - kaže Nikolaidis. Dodaje da će crnogorska neovisnost biti dobra vijest i za Srbiju, koja će se time konačno odreći imperijalnih pretenzija kojima već cijelo stoljeće opetrećuje Balkan. Kada to prestane biti makar i virtualna mogućnost, mogli bi se napokon okrenuti sebi i rješavanju svojih problema - zaključuje Nikolaidis. - Osim toga, nakon dobivanja neovisnosti, i Crna Gora će se odlučnije suočiti sa svojim tamnim stranama nedavne prošlosti, kakvo je sramotno sudjelovanje u napadu na Dubrovnik - kaže Nikolaidis.

Predrag Popović, pak, kaže da ne želi neovisnost Crne Gore, među ostalim i zato što su Srbija i Crna Gora prirodno, biološki (najmanje još jedna Crna Gora živi u Srbiji), kulturno, povijesno i ekonomski povezane. Nadalje, smatra da bi prekidom ekonomskih odnosa dviju zemalja propala mnoga poduzeća u Crnoj Gori, a ujedno odbija napade suverenista da su unionisti “antieuropejci”, naglašavajući kako će Crna Gora upravo u zajedničkoj državi sa Srbijom najbrže napredovati prema europskim integracijama. Suverenistima najviše prigovara na “antisrpskoj histeriji”. Na djelu su dvije Crne Gore - jedna koja voli Srbiju neovisno o njenoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti te druga koja mrzi Srbiju i to svakodnevno pokazuje.

- Naše težnje za slobodom nisu ni protiv koga, a najmanje protiv Srbije - kaže odgovara Miodrag Živković iz Bloka za suverenost.