JUČER je CIA formalno skinula oznaku "povjerljivo" s oko 27.000 dokumenata iz razdoblja Hladnog rata te ih predala američkom Nacionalnom arhivu. Tako objavljeni dokumenti bacaju novo svjetlo na jedno od najranijih, ali i najmračnijih razdoblja u povijesti te američke obavještajne službe.

Među najzanimljivijim detaljima koji se mogu vidjeti iz tih dokumenata jest službena potvrda dugogodišnjih špekulacija o tome da je CIA bila više nego dobro upoznata s boravištem i tajnim identitetom Adolpha Eichmanna, koji je 1950-ih bio najtraženiji ratni zločinac na svijetu.

Eichmann je bio činovnik nacističke tajne policije Gestapo zadužen za "židovska pitanja", a nakon zloglasne konferencije u Wanseeju 1942. je rukovodio tzv. "konačnim rješenjem židovskog pitanja", odnosno sustavnom likvidacijom svih Židova na teritorijima pod kontrolom Njemačke i njenih tadašnjih saveznika. Prije nego što je taj projekt završio zajedno s nacističkom Njemačkom, Eichmann je uspio ubiti oko 6 milijuna Židova, odnosno trećinu svih pripadnika tog naroda u svijetu.

Iako ga je zarobila američka vojska, Eichmann se pod lažnim imenom uspio skloniti iz okupirane Njemačke i, slično kao i mnogi nacistički zločinci, naći sigurno utočište u Argentini.

Dokumenti pokazuju da je CIA krajem 1950-ih znala za njegov novi identitet i boravište, odnosno da je te informacije dobila od tadašnje zapadnonjemačke tajne službe. Međutim, tu je informaciju odbila proslijediti ne samo argentinskim vlastima, nego i izraelskoj tajnoj službi "Mossad", koja je u to vrijeme organizirala sveobuhvatnu operaciju Eichmannovog lociranja i hvatanja.

Na kraju je "Mossad", uz pomoć pripadnika židovske zajednice u Argentini, godine 1960. uspio locirati Eichmanna, te ga oteti i prevesti u Izrael gdje je, nakon suđenja za ratne zločine, pogubljen.

Dokumenti pokazuju kako je direktor CIA-e Allen Dulles bijesno reagirao na te događaje te svojim terenskim agentima u Argentini slao memorandume tražeći da otkriju kako se tako nešto moglo dogoditi.

Jedno od motiva za američko prikrivanje Eichmanna bila je želja da se ne kompromitira Hans Globke, ugledni demokršćanski političar u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj i savjetnik za nacionalnu sigurnost kancelara Konrada Adenauera. Globke je nakon rata Eichmannu i cijelom nizu nacističkih zločinaca pomogao da pobjegnu u Južnu Ameriku.

Eichmannovo hvatanje i suđenje je, s druge strane, moglo baciti svjetlo i na CIA-inu službenu politiku pomaganja i skrivanja drugih, manje eksponiranih nacističkih zločinaca, koji su u zamjenu za imunitet od sudskog progona svojim zaštitnicima nudili obavještajne i druge usluge. Tadašnje vodstvo CIA-e je, vođeno hladnoratovskim prioritetima, u svoje redove regrutiralo na tisuće ljudi koji su prije toga okrvavili ruke u holokaustu i sličnim zločinima.

Jučer objavljeni dokumenti pokazuju kako je CIA tom prilikom načinila katastrofalnu pogrešku, smetnuvši s uma da bi njihov protivnik s druge strane željezne zavjese po tom pitanju imao još manje skrupula. S vremenom se pokazalo da je veliki broj bivših gestapovaca, esesovaca i pripadnika drugih nacističkih formacija prije pristupanja CIA-i bio vrbovan od strane Sovjeta, što je ozbiljno kompromitiralo mnoge CIA-ine operacije u prvim godinama hladnog rata.

Iako se o skrivanju, pomaganju i regrutiranju ratnih zločinaca od strane CIA-e i ranije špekuliralo, službena potvrda je došla tek nakon što je Kongres SAD 1998. posebnim zakonom skinuo oznaku tajnosti s mnogih dokumenata vezanih uz tu tematiku.

Jučerašnja otkrića su djelo posebnog istražnog povjerenstva koje čine vodeći američki povjesničari, bivša kongresnica Elizabeth Holtzman, kao i službenici nekih ministarstava. Članovi povjerenstva za njih najzaslužnijim drže Portera Gossa, nedavno smijenjenog direktora CIA-e, koji je omogućio lociranje i objavljivanje mnogih od najpikantnijih dokumenata.

Otkriće da je jedna od najmoćnijih obavještajnih agencija na svijetu znala za boravište najgoreg ratnog zločinca će bez svake sumnje baciti svjetlo ne samo na prošlost, nego i na sadašnjost, odnosno dati jedno od mogućih objašnjenja zašto su neki od najtraženijih ratnih zločinaca već godinama izmiču ruci pravde