BUDUĆNOST CRNOGORSKOG FUDBALA
Bez “čistog” prvenstva, nema ni klubova, igrača, reprezentacije
Podgorica, 4. jula – Crnogorski fudbal je dobio idealnu priliku da raskrsti sa stvarima koje u prošlosti nisu valjale. Imamo šansu da jednom za svagda izbacimo “prljavštinu” iz fudbalu, da iskorijenimo nesportske radnje. Ako to ne uradimo sada nećemo nikada, jer se “lavina” teško može zaustaviti kada krene. Ako mogu Italijani da udare na Juventus i Milan, ne vidim zašto mi ne bismo mogli da udarimo na bilo koga ko bude pokušao da radi slične, ili iste stvari. Bez čiste lige nema ni pravih klubova, ni igrača, ni reprezentacije – ističe Dimitrije Mitrović, jedan od rijetkih trenera iz Crne Gore koji je vodio tri prvoligaške ekipe u srpsko-crnogorskom elitnom rangu.
Međutim, u Italiji je država otkrila neregularnosti, državni organi vrše istragu, kažnjavaju…
- Naravno da je potrebna pomoć države. To država može da uradi, jer nas nema 60 miliona, nego 600 hiljada, naš sportski “aparat” je mali, nije teško otkriti neregularnosti, samo ako bude spremnosti da se to uradi.
Mitrović ističe da klubovi ubuduće moraju da funkcionišu na drugačijim osnovama.
- Do sada su klubovi uglavnom dobijali pomoć – grada i prijatelja, ali samo da bi preživjeli. Spas je da svi nađu sponzore, koji bi kroz reklame, korištenje poslovnih prostora u okviru fudbalskih objekata, pa i dobijanjem procenta od eventualnih transfera vrlo brzo vratili, ako ne i oplodili uloženi novac. Jasno je, međutim, da niko neće da baca sopstveni novac, pa i klubovi moraju da se potrude da naprave dobru strategiju, da na papir stave to što obećaju ljudima koji su spremni da se uključe u fudbal.
Iako je fudbalska infrastruktura prilično siromašna, Mitrović ističe da postoji dobra baza…
- U prvoj crnogorskoj ligi igraće sedam klubova koji su bili prvoligaši u bivšoj državi – Budućnost, Sutjeska, Zeta, Rudar, Mogren, Jedinstvo i Kom. Početak uopšte nije loš, ali, naravno, iz dana u dan treba ići naprijed. U fudbalu moraju da rade ljudi koji razmišljaju pozitivno, koji neće da uništavaju, već da unapređuju, i koji će isticati dobre stvari, a loše pokušati da isprave. Ima i onih koji već govore da ćemo biti fudbalsko dno, iako još nismo ni počeli, a možda ćemo za godinu-dvije u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju gledati Real. Do skoro nijedan klub iz Crne Gore nije izašao na evropsku scenu, a sada će svake godine 2-3 ekipe biti učesnici međunarodnih takmičenja. I to je, samo po sebi, veliki pomak, a na nama je da iskoristimo to što smo dobili i da se najbolji mogući način predstavimo svijetu.
Da li je prioritet reprezentacija ili jako klupsko takmičenje?
- Dvije godine brzo prođu, mislim da bi sve što imamo i znamo trebalo da usmjerimo ka nacionalnoj selekciji. Moramo i da budemo realni, jer ne možemo stalno da se pozivamo na Deja i Peđu. Imamo potencijal, ali za početak bi bilo dovoljno da budemo bolji od Malte, Kipra, Luksemburga, Azerbejyana – dakle, da budemo najbolji od svih autsajdera. Za nekoliko godina, možda u kvalifikacionom ciklusu za EURO 2012. godine, mogli bi da probamo da napravimo korak naprijed, možda i neki senzacionalni uspjeh – kaže Mitrović.
Selektor nije “klasični” trener
Šta treba da “ima” selektor Crne Gore?
- Selektorski posao je specifičan, jer selektor nije klasični trener, koji godišnje odradi 500 treninga i odigra 30-40 utakmica. Selektor okupi ekipu 7-8 dana, ima igrače koji u klubovima rade po različitim programima i ne može u tako kratkom periodu da ih okrene za 180 stepeni. Selektor je psiholog, motivator, harizmatična ličnost. Naravno, mora da poznaje fudbal, da ima iskustva, ali i da zna kako da se prilagodi toj specifičnoj situaciji, i od igrača različitih navika, napravi dobar tim. Takođe, mora da ima autoritet, ali i pravi odnos sa fudbalerima, mora da zna kako da ih motiviše da u tih 90 minuta pruže maksimum, da ne razmišljaju o onome što ih čeka kada se vrate u klubove.
Međutim, potrebno je i da ima prave saradnike. Uzalud je, na primjer, premijer neke zemlje vrhunski intelektualac, sposoban čovjek, ali ako nema prave ministre, Vlada će biti slaba. Kada Njemci postignu gol ne skače od radosti samo Klinsman, već još sedam ljudi. To je pravi tim, u kome svi znaju šta im je posao i obavljaju ga maksimalno profesionalno. Selektor, zapravo, služi samo za detalje, ili da riješi neku zajedničku dilemu, kako bi preuzeo odgovornost – ističe Mitrović.
Napadački fudbal
- Mislim da bi svi crnogorski klubovi trebalo da forsiraju napadački fudbal, igru za gol više, pa i po cijenu poraza. Nešto kao što rade Španci. Mislim da je to jedini način da se publika zainteresuje, da će ljudi dolaziti da gledaju ekipe koje do pobjede žele da dođu otvorenom borbom, a ne taktičkim nadmudrivanjem. Rezultat jeste važan, ali mislim da je važnije koliko će ljudi biti na stadionima. Poznat je primjer Tomislava Ivića, sjajnog, trofejnog trenera, koji je, međutim, igru bazirao na odbrani. Iako je u Belgiji osvojio titulu sa Anderlehtom morao je da ode, jer su mu čelnici kluba saopštili da je zbog defanzivnog fudbala na stadionu u prosjeku bilo pet hiljada ljudi manje nego prošle sezone!
Bez navijača nema ni sponzora, da ne govorimo o atmosferi. Ja sam u trenerskoj karijeri često doživljavao ubjedljive poraze, zato što nisam htio da se zatvorim, ili da kada ekipa primi prvi gol do kraja želi da “sačuva” minimalan poraz, kako bi poslije toga rekao da smo “časno izgubili”. Mislim, ipak, da je to pravi pristup, posebno ako se ima u vidu da na početku moramo da se borimo za publiku. Niko ne može da naredi treneru kako da postavi igru, koji sistem da koristi, često su treneri i nemoćni, jer nemaju profil igrača, koji im je potreban, ali vrijedi pokušati – ističe Mitrović.
Da li je Holandija najbolji primjer?
- Holandija jeste dobar primjer, s obzirom da je fudbalska velesila, a i veliki izvoznik igrača. Mi možemo da budemo i bolji od Holanđana, kada bismo imali uslove kao oni. Za sada moramo da se prilagodimo onome što imamo, ali da što brže napravimo infrastrukturu prema evropskim standardima – ističe Mitrović.
Boli li tebe glava uveche, mene prskava....