Sportsko odvajanje Srbije i CG
Shaban je napisao/la:
andrija Nis je napisao/la:
boranija je napisao/la:
Znaci imamo Pipere, Bjelopavlice i Kuce 
Covjece, pa o njima sam ucio u istoriji
Ubaci i Vasojevice posto vidis da je shorty-jeva mama od njih a i moja je....
Caletov vencani kum je Piper....
A i moje prezime je uglavnom crnogorskog porekla, pa se ljudi tripuju da sam Crnogorac...
Ali ja se branim svim silama da dokazem da nisam!!!
Jeli K.....ic?
shorty1 je napisao/la:
Otac Mile Jovovic je rodjen na Cetinju,porijeklom iz Andrijevice Hunter,jesi znao da je i Voja Kostunica porijeklom Crnogorac?
Od Miljanica,kasnije se preselili u Srbiju,u Kostunjice,i uzeli prezime Kostunica
Znam i to za Milu Jovovic...Mada mi je cudno to za Andrijevicu jer su Jovovici iz plemena Bjelopavlica.Otac joj je valjda za vrijeme rata otisao u Rusiju, pa za SAD...
Boli li tebe glava uveche, mene prskava....
shorty1 je napisao/la:
andrija Nis je napisao/la:
boranija je napisao/la:
Znaci imamo Pipere, Bjelopavlice i Kuce Covjece, pa o njima sam ucio u istoriji
Ubaci i Vasojevice posto vidis da je shorty-jeva mama od njih a i moja je....
Znaci i keva ti iz CG?
Nego,jel znas iz kojeg grada su ti roditelji?
Roditelji su rodjeni u Nisu ali njihovi roditelji(tj.babe i dede)delimicno nisu(neko na Metohiji neko na Kosovu a neko u CG
)...Po caletu sam iz okoline PG-a(selo Velika) od Ivancevica....Njegov deda je ovde uzeo drugo prezime....A mamini su iz Sekulara od Jasovica(znam da su svi Jasovici "na svetu" rodjaci
posto ih nema mnogo)BeerHunter je napisao/la:
shorty1 je napisao/la:
Otac Mile Jovovic je rodjen na Cetinju,porijeklom iz Andrijevice Hunter,jesi znao da je i Voja Kostunica porijeklom Crnogorac?
Od Miljanica,kasnije se preselili u Srbiju,u Kostunjice,i uzeli prezime Kostunica
Znam i to za Milu Jovovic...Mada mi je cudno to za Andrijevicu jer su Jovovici iz plemena Bjelopavlica.Otac joj je valjda za vrijeme rata otisao u Rusiju, pa za SAD...
ma jeste,tacnije iz Djulica kod Andrijevice,otuda je i Bora Corba,a par kilometara odatle je rodjen Miodrag Stojanovic GIDRA
boranija je napisao/la:
E pop Mile Jovovic je bio faca nad facama A covjece sta vas ima, sve sam pobrko
, a zamisli kad se sastanu crnogorci pa pocnu od kulina bana prepricavati te svoje porodicne istorijate Auuu brate... Meni je to uglavnom mocno da slusam od deda kada se negde okupimo...ALi ne da umeju i da smaraju....
Košarka
Durant vodio Rocketse do pobjede u Denveru, Matkoviću četvrta pobjeda u nizu s Pelicansima
Ostali sportovi
Luzar Smajić i Petrović ponudile pravi spektakl, Poljak ekspresno riješio Vasu Bakočevića!
Nogomet
Roma prvi put primila dva gola, Juventus slavio u derbiju kola
Košarka
Ivica Zubac ozlijeđen, Clippersi ipak uspjeli prekinuti seriju poraza
boranija je napisao/la:
Ajde shabane ne trpaj se sad gdje ti nije mjesto Ne mozes covjece medju njih kad si nas
A tvoje prezime je ovdje jedno od dominantnijih
Hehehe znam ja da sam je onaj od preko Drinu...nego objasni ti to Crnogorcima... Jedan lik iz srednje me je bukvalno ubedjivao da sam Crnogorac... Ali bogami pre dve godine mi je zbog prezimena oprostena kazna za brzu voznju u CG!!
Džim Ozborn: Od Vašingtona do Lješanske nahije
Škot, a pravi CrnogoracJedna verzija ove priče može da glasi i ovako: čovjek je Amerikanac, Škot porijeklom, geograf sa zvanjem doktora, profesor, penzionisani službenik Stejt Departmenta, džez pijanista pod svojim krovom, zaljubljenik u svoje kulturno i istorijsko nasljeđe i američki fudbal, onaj koji je prošao cijeli svijet i kojem nije potrebno naročito poznavanje jezika da bi stekao i ovjerio prijateljstva. Ukratko, Džim Ozborn
Prvi utisak koji se stiče u potrazi za ovom pričom je sticanje prave povlastice da nekog ko je obišao cijeli svijet zateknete na komšijskoj adresi. I da onda, tek onako, sjednete s njim i malo popričate.
Dakle – jedna kuća nadomak Beri, Lješanska nahija.
Džim Ozborn ima 64 godine. Porijeklom je Škot, rođen u Vašingtonu, odrastao u Pensilvaniji, studirao u Njujorku, doktorirao u Čikagu. Njegova višedecenijska karijera geografa i državnog službenika nedavno je stigla do svog posljednjeg odredišta, penzije. Tim povodom, čini se, Džim ne krije svoje zadovoljstvo.
''Još po dolasku u Crnu Goru, prije četiri godine, rekli su mi da sam, u stvari, pravi Crnogorac. Ne volim da radim, ne slušam ženu, potičem iz zemlje koja se dijeli na klanove, uživam u domaćem piću i društvu i imam zvanje penzionera koje je savršeno za sve to.''
U prilog činjenici da je vrlo brzo spoznao i prihvatio crnogorski humor, a i da s njim veoma dobro raspolaže, ide i priča o jednoj informaciji koja mu je ponuđena odmah po dolasku.
''Par ljudi odavde, kada su čuli da sam im ja novi komšija, odmah su mi skrenuli pažnju da je jedan od najslavnijih Amerikanaca, glumac Gregori Pek, u stvari, Crnogorac. I to od Pekovića, porijeklom iz Kuča. Nakon te informacije, vjeruj mi, lako smo se složili. Uostalom, u dobrom društvu i uz čašicu ovdašnje loze, tako nešto je bilo sasvim normalna i očekivana stvar. Naravno, sve zajedno sa 'činjenicom' o porijeklu Gregori Peka.''
Ali, tu priča tek počinje. Džimovo poznanstvo sa Crnom Gorom, nije od juče. A ni od prekjuče, svakako. Dakle, ima tome...
''U vrijeme dok sam bio tinejdžer, a to je bilo prije skoro 50 godina, za moju generaciju jedan od glavnih heroja bio je lik iz detektivskih romana Reksa Stauta, pod imenom Nero Vulf. Zapravo, ti romani su bili samo jedan od američkih odgovora na djela Artura Konana Dojla i njegovog junaka Šerlok Holmsa. Tek, američki pisac Staut je u kreiranju svog lika, i kao dio njegove biografije, za zemlju porijekla svog detektiva izabrao – Crnu Goru. To je bio podatak koji su znali svi čitaoci detektivskih priča o Neru Vulfu, bilo gdje u Americi. U svakom slučaju, kada sam prije dolaska ovamo saopštio svojim prijateljima gdje idem, svi od reda su rekli – čovječe, pa ti ideš u zemlju Nera Vulfa. To, niko nije zaboravio. Tako da znaš. A i da znaš, prema tome, da se Crna Gora i ja poodavno znamo.''
Nakon tih prvih i uputnih saznanja, slijede Džimova klasična pitanja iz sfere dobrodošlice – ‘oćeš ovo, ‘oćeš ono. Tek, na redu je tipična domaćinska ponuda od mineralne vode, sokova, kafe, viskija i vina sve do domaće loze. Znači, pitanje glasi – Da li bi htio jednu domaću lozu koju sam ja pekao?
Epilog te priče, dok se par trenutaka kasnije loza sliva niz zidove čaše namijenjene gostu, predstavlja niz prepričanih scena od prvog prisustvovanja pečenju rakije, pomnog slušanja i učenja, do odlaska u Plantaže i kupovine pristojne količine grožđa u svrhu spravljanja pića, samo za sebe i u ime onog čuvenog crnogorskog razloga ''da ima kada dođu prijatelji u kuću''.
A dok se priča raspliće, oko naših nogu motaju se dva škotska terijera, Skarlet i Nera.
''Iako su psi škotska rasa, na žalost, potiču iz Engleske. Doduše, iz blizine Šervuda i Notingemske šume, pa ih to porijeklo iz dijela Engleske koje se smatra sinonimom bunta i borbe za pravdu, malo spašava.''
Prilika za novo pitanje. Pa, kako se na njegovoj slici iskustva i mišljenja slažu Engleska i Škotska?
''Kao Srbija i Crna Gora. Prema tome, može se reći da i Škoti i Crnogorci imaju veoma naporne komšije.''
I još po neka riječ o Škotskoj. Uostalom, njegova večernja toaleta za ovaj susret je, baš, škotski kilt, ona čuvena karirana suknja, kao dio narodne nošnje Škotlanđana.
''Ovo je formalna odjeća, uobičajeni aranžman. Svijetla boja kilta je za mirnodopske svrhe. Tamniji tonovi ovog dijela odjeće koriste se u vrijeme odlaska u lov ili, kao nekad, u ratove. Na suknji se nalazi i značka klana kojem pripadam. Na njoj piše ''hold fast'', dakle, jedan izraz koji se može prevesti kao – ostani čvrst ili nikad ne odustani. Kad god i gdje god se sretnem s ostalim pripadnicima svog klana koristimo upravo te riječi kao znak pozdrava. Tu je još i ova torbica koja se zove 'spora', kao i mali nož 'skin do' čije je mjesto pod steznikom čarape i koji se uvijek nosi s kiltom.''
Priča njegove škotske porodice na tlu Amerike počinje emigracijom babe Kristine Meri Meklaud, najprije u Ameriku, a onda i u Kanadu, gdje je i upoznala njegovog đeda Džejmsa Tompsona.
Naravno, i Džim je u svom životu upoznao nekog ko će samo za njega biti veoma poseban. Njegova supruga Ejmi, danas direktor kancelarije za opšti razvoj pri USAID u Crnoj Gori, s kojom je u braku 17 godina, za sve ovo vrijeme bila je i pravi saputnik na zajedničkim službovanjima i putovanjima, svuda po svijetu. U te uspomene upisuju se imena zemalja poput Fidžija, Rusije, Burundija, Ukrajine... Imena prijatelja, gradova, rijeka, mjesta...
Uzgred, bar za Džima, važi još i to da, gdje god bio i pored svega, uvijek će pronaći sasvim dovoljno vremena da uz televizijski ekran odgleda utakmice američkog fudbala. Bez šanse da se tako nešto propusti. Baš koliko i za vrijeme kada samo spusti prste na klavirske dirke i odsvira neku staru džez stvar.
Kraj priče?
Pa, nema kraja. Ima samo još da se putuje i da se što prije vrati u Crnu Goru. Uostalom, baš kao što mu to jednom rekoše ovdašnji prijatelji – ti si Džim, u stvari, pravi Crnogorac...
Prvi utisak koji se stiče u potrazi za ovom pričom je sticanje prave povlastice da nekog ko je obišao cijeli svijet zateknete na komšijskoj adresi. I da onda, tek onako, sjednete s njim i malo popričate.
Dakle – jedna kuća nadomak Beri, Lješanska nahija.
Džim Ozborn ima 64 godine. Porijeklom je Škot, rođen u Vašingtonu, odrastao u Pensilvaniji, studirao u Njujorku, doktorirao u Čikagu. Njegova višedecenijska karijera geografa i državnog službenika nedavno je stigla do svog posljednjeg odredišta, penzije. Tim povodom, čini se, Džim ne krije svoje zadovoljstvo.
''Još po dolasku u Crnu Goru, prije četiri godine, rekli su mi da sam, u stvari, pravi Crnogorac. Ne volim da radim, ne slušam ženu, potičem iz zemlje koja se dijeli na klanove, uživam u domaćem piću i društvu i imam zvanje penzionera koje je savršeno za sve to.''
U prilog činjenici da je vrlo brzo spoznao i prihvatio crnogorski humor, a i da s njim veoma dobro raspolaže, ide i priča o jednoj informaciji koja mu je ponuđena odmah po dolasku.
''Par ljudi odavde, kada su čuli da sam im ja novi komšija, odmah su mi skrenuli pažnju da je jedan od najslavnijih Amerikanaca, glumac Gregori Pek, u stvari, Crnogorac. I to od Pekovića, porijeklom iz Kuča. Nakon te informacije, vjeruj mi, lako smo se složili. Uostalom, u dobrom društvu i uz čašicu ovdašnje loze, tako nešto je bilo sasvim normalna i očekivana stvar. Naravno, sve zajedno sa 'činjenicom' o porijeklu Gregori Peka.''
Ali, tu priča tek počinje. Džimovo poznanstvo sa Crnom Gorom, nije od juče. A ni od prekjuče, svakako. Dakle, ima tome...
''U vrijeme dok sam bio tinejdžer, a to je bilo prije skoro 50 godina, za moju generaciju jedan od glavnih heroja bio je lik iz detektivskih romana Reksa Stauta, pod imenom Nero Vulf. Zapravo, ti romani su bili samo jedan od američkih odgovora na djela Artura Konana Dojla i njegovog junaka Šerlok Holmsa. Tek, američki pisac Staut je u kreiranju svog lika, i kao dio njegove biografije, za zemlju porijekla svog detektiva izabrao – Crnu Goru. To je bio podatak koji su znali svi čitaoci detektivskih priča o Neru Vulfu, bilo gdje u Americi. U svakom slučaju, kada sam prije dolaska ovamo saopštio svojim prijateljima gdje idem, svi od reda su rekli – čovječe, pa ti ideš u zemlju Nera Vulfa. To, niko nije zaboravio. Tako da znaš. A i da znaš, prema tome, da se Crna Gora i ja poodavno znamo.''
Nakon tih prvih i uputnih saznanja, slijede Džimova klasična pitanja iz sfere dobrodošlice – ‘oćeš ovo, ‘oćeš ono. Tek, na redu je tipična domaćinska ponuda od mineralne vode, sokova, kafe, viskija i vina sve do domaće loze. Znači, pitanje glasi – Da li bi htio jednu domaću lozu koju sam ja pekao?
Epilog te priče, dok se par trenutaka kasnije loza sliva niz zidove čaše namijenjene gostu, predstavlja niz prepričanih scena od prvog prisustvovanja pečenju rakije, pomnog slušanja i učenja, do odlaska u Plantaže i kupovine pristojne količine grožđa u svrhu spravljanja pića, samo za sebe i u ime onog čuvenog crnogorskog razloga ''da ima kada dođu prijatelji u kuću''.
A dok se priča raspliće, oko naših nogu motaju se dva škotska terijera, Skarlet i Nera.
''Iako su psi škotska rasa, na žalost, potiču iz Engleske. Doduše, iz blizine Šervuda i Notingemske šume, pa ih to porijeklo iz dijela Engleske koje se smatra sinonimom bunta i borbe za pravdu, malo spašava.''
Prilika za novo pitanje. Pa, kako se na njegovoj slici iskustva i mišljenja slažu Engleska i Škotska?
''Kao Srbija i Crna Gora. Prema tome, može se reći da i Škoti i Crnogorci imaju veoma naporne komšije.''
I još po neka riječ o Škotskoj. Uostalom, njegova večernja toaleta za ovaj susret je, baš, škotski kilt, ona čuvena karirana suknja, kao dio narodne nošnje Škotlanđana.
''Ovo je formalna odjeća, uobičajeni aranžman. Svijetla boja kilta je za mirnodopske svrhe. Tamniji tonovi ovog dijela odjeće koriste se u vrijeme odlaska u lov ili, kao nekad, u ratove. Na suknji se nalazi i značka klana kojem pripadam. Na njoj piše ''hold fast'', dakle, jedan izraz koji se može prevesti kao – ostani čvrst ili nikad ne odustani. Kad god i gdje god se sretnem s ostalim pripadnicima svog klana koristimo upravo te riječi kao znak pozdrava. Tu je još i ova torbica koja se zove 'spora', kao i mali nož 'skin do' čije je mjesto pod steznikom čarape i koji se uvijek nosi s kiltom.''
Priča njegove škotske porodice na tlu Amerike počinje emigracijom babe Kristine Meri Meklaud, najprije u Ameriku, a onda i u Kanadu, gdje je i upoznala njegovog đeda Džejmsa Tompsona.
Naravno, i Džim je u svom životu upoznao nekog ko će samo za njega biti veoma poseban. Njegova supruga Ejmi, danas direktor kancelarije za opšti razvoj pri USAID u Crnoj Gori, s kojom je u braku 17 godina, za sve ovo vrijeme bila je i pravi saputnik na zajedničkim službovanjima i putovanjima, svuda po svijetu. U te uspomene upisuju se imena zemalja poput Fidžija, Rusije, Burundija, Ukrajine... Imena prijatelja, gradova, rijeka, mjesta...
Uzgred, bar za Džima, važi još i to da, gdje god bio i pored svega, uvijek će pronaći sasvim dovoljno vremena da uz televizijski ekran odgleda utakmice američkog fudbala. Bez šanse da se tako nešto propusti. Baš koliko i za vrijeme kada samo spusti prste na klavirske dirke i odsvira neku staru džez stvar.
Kraj priče?
Pa, nema kraja. Ima samo još da se putuje i da se što prije vrati u Crnu Goru. Uostalom, baš kao što mu to jednom rekoše ovdašnji prijatelji – ti si Džim, u stvari, pravi Crnogorac...
Boli li tebe glava uveche, mene prskava....
- Najnovije
- Najčitanije
Afrički kup nacija u budućnosti će se održavati svake četiri godine
1 sat•Nogomet
Lightning se vratio iz velikog zaostatka i odnio pobjedu protiv Hurricanesa
1 sat•Zimski sportovi
Amerikanac talijanskog porijekla novi trener Real Sociedada
2 sata•Nogomet
Durant vodio Rocketse do pobjede u Denveru, Matkoviću četvrta pobjeda u nizu s Pelicansima
2 sata•Košarka
Ivica Zubac ozlijeđen, Clippersi ipak uspjeli prekinuti seriju poraza
4 sata•Košarka
Budimir: 'Svjesni smo da smo dobri, željeli smo na božićnu stanku otići s velikim osmijehom'
4 sata•Nogomet
Beljo iskoristio poklon i potvrdio pobjedu Dinama protiv Lokomotive
4 sata•Nogomet
Luzar Smajić i Petrović ponudile pravi spektakl, Poljak ekspresno riješio Vasu Bakočevića!
16 sati•Ostali sportovi
Sjajni Ante Budimir s dva gola predvodio Osasunu do pobjede
15 sati•Nogomet
Ivica Zubac ozlijeđen, Clippersi ipak uspjeli prekinuti seriju poraza
4 sata•Košarka
Kronologija: Dinamo pobjedom protiv Lokomotive potvrdio jesensku titulu
17 sati•Nogomet
Nogomet iz pakla: Putinovi klon-klubovi pretvorili okupirane teritorije u morbidni cirkus
23 sata•Nogomet
Kronologija: Mreže mirovale na Opus Areni, Slaven Belupo vraća se neporažen za Koprivnicu
20 sati•Nogomet
Jakirović s Hullom do nove pobjede, treće u nizu
17 sati•Nogomet
Budimir: 'Svjesni smo da smo dobri, željeli smo na božićnu stanku otići s velikim osmijehom'
4 sata•Nogomet