Srbija
sjajna reportaza o Jagodini u Dnevniku od subote
Šta Betoven zna kako se šminka Jagodina 

„DNEVNIK” POSETIO PALMAVILLE: ZAŠTO JE DRAGAN MARKOVIĆ PALMA CAR, KRALJ - PRVAK U SKOKU U DALJ
Onomad posle izbora, kada je srpska vlada foteljaškim berzanstvom poricala stadijum fetusa u kom se očigledno nalazila, čuli smo sasvim primerenu ideju za novi gradski grafit, onaj novosadski. Kaže: „I Palma je ukapirao!“ Šteta pa ga još nigde nismo videli, lokalne mangupe nije dovoljno inspirisala halabuka koju su novinari podigli glede kopernikanskog obrta vizije Arkanovog drugara, Dragana Markovića zvanog Kan-Kan, pardon, Palma. Srpska semantička kvadratura očigledno postaje pretesna za kontroverzno biznismensku genealogiju.
Isti je taj Marković u nedoba, to nesuvislo trošenje građanskih nam para i vremena, lansirao čuvenu kovanicu da se „patriotizam ne sipa u traktor“, očigledno uspevši da doktorima i seljacima rodne mu Jagodine pojasni da ako ištu više leba jesti postoje dva puta, prvi i nijedan drugi. Tragajući za pramaterijom uspeha lidera stranke Jedinstvena Srbija (eto, čak je i nazivom partije ubo u centar) „Dnevnik“ je posetio eks Svetozarevo i potvrdio da Palmaville svom lideru nudi podršku od sadamhuseinovskih 109 procenata, to jest, glasali bi i oni koje to pravo nemaju, maloletni jel’da. Vremenska distanca od poslednje posete Jagodini, tada umirućeg naziva Svetozarevo, po Tozi Markoviću, omogućila nam je da lako ocenimo šta se u međuvremenu fizički dogodilo gradu sa četrdesetak hiljada duša, duplo ako pobrojimo kompletnu opštinu.
U Jagodinu se lako stiže, intima auto-puta čini svoje i Novosađaninu treba dva sata komotne vožnje. Odmah pri ulasku na glavnu džadu, Ulicu kneginje Milice, primećujemo dva fizionomska unapređenja u odnosu na 1991. godinu. Grad je definitivno mnogo čistiji, suptilno uređeniji, a psihodeličnu kombinaciju arhitekture minulih vremena i socrealizma upotpunili su moderni materijali: staklo, čelik, pleksiglas, aluminijum.... Na srspkom se jeziku to piše „MekDonalds“, „Rajfajzen“, „Viner Štediše“, „Najki“ i tako u nedogled. Posmatrano iz tog ugla, Palmaville izgleda kao i svaki drugi grad u Srbiji, mesto gde estetika polaže oružje pred gladnim i nezbrinutim građanima, da ne kažemo „neguje tranzicioni look & personality“. U oči prvo upada vozić, ponos i dika grada, koji građane i turiste (da, daaa...) vozi oko varoši, za 20 dinara po smeru. Saobraćajni znakovi, oni novi, uredno nude i latinični naziv objekata i institucija, biće da se čova ne šali sa onim inostranim finansijskim momentima, jer srpska privreda pare definitivno ne lovi tamo gde pišu ćirilicom.
Cene robe i usluga su za oko deset odsto niže nego u Neoplanti, konstatuje odokativnom procenom naša ekipa. Tik uz crkvu popričali smo s ljubaznom starinom što meri narod za pet dinara. Boga ti, u beogradskom „Knezu“ vaganje košta četiri puta više. Ispred nas red (?!), mahom dame, nije ih stid ko prestoničanke, valja znati koliko je sati. Stajemo i mi, gosn’ Radivojević studiozno mrda tegiće, pažljivije no nitroglicerin, kaže „gospodin meri toliko i toliko“, mi se nadali nešto manje, dajemo petaka i slušamo:
- Kako se živi ? Borimo se i gorimo. Jeste, mnogo je lepo ovde, ja sam odavde, pa mora da je lepo, priča nam dikcijom čistijom nego što smo očekivali, nema jak akcenat. Bez ustezanja nam pruža uvid u „knjige“, kaže da uz vagu zaradi za - lubenice! Tu je i crkva, sa okolišem sva balski sređena, vešto krije zub vremena, u dvorištu sedi šestorka.
Pitamo kako se crkva zove, društvo ćuti, al’ ne da se tisućuljetnja bakuta: „Petrova crkva“ kaže i nastavi da žvaće desni. Iz hrama bogobojažljivo izlazi modno stesana devojka, krsti se i za veru i neveru, na isto pitanje odgovara da smo je zbunili, ne zna. „Svetog Petra i Pavla“, dobacuje u prolazu očigledno obrazovan gospodin, ne da bruku na varoš. Rekosmo već da je Jagodina kao i svaki drugi naš grad, skoro.
Eto nas i na pijaci. Prostrana, svod pokriven, visok u kalibru neke železničke stanice. Južnjaci se očigledno nisu dali zeznuti sa onim nesrećnim novosadskim pleksiglasom, obične plave prostirke za krovove od plastike rade radnju, za manje pare. Prilazimo Raki, prodaje voće. Pitamo jel’ ovde toliko dobro kao što pričaju, negira glavom, progovara masnim akcentom:
- Di bre dobro ?! Imam dva’es ’iljada platu, radim bre ovo da bi preživeo. Jeste, jeste Palma dobro uradio, nije da nije, ali loše je, loša nam država, bre. Kakva je, pa znate vi novinari bolje od mene, nemoj se pravite... - šeretski Raka preusmerava temu, a mi konstatujemo da jagodinska vlast za svako novorođenče jednokratno daje 200 evra, a za četvrto dete 200 evra mesečno sve do punoletstva!
- Koja bre deca, si lud ? Šta, jel ja da isklešem četvrto dete, obara nam tezu Raka dok maše virtuelnim čekićem i dletom.![]()
Malo dalje, dva Paunovića prodaju paprike, one vatra ljute, tri dinara komad. Primećujemo da se u Jagodini svet upoznaje prezimenom.
- Dobro je, dobro... Evo, imam 24 hiljade platu, radim ovde, vidi, tri dinara komad, kad je bre u ovoj zemlji moglo od firme da se živi ?! Ovi što kažu da je loše, bre takvima nikada nije dobro, ti uvek kukaju. Da ima da se pojede i popije, ostalo je lako. Palma ga je sredio, gde nije bre... Jel’ očistio - jeste, jel’ uveo gas po sela - jeste, jer asfaltirao - jeste, sad kod mame na selo idem k’o čovek. Ovo ti je najčistiji grad u zemlji, pričaju nam Paunovići sinhrono, ali stariji ne dopušta gostoprimstvene falinke prezimenjaka.
„Nije bre, nemo’ da pričaš, bio sam u Novi Sad, čistiji je vala, mnogo lepo - svetski bre!“ Nemamo srca i volje da im priznamo na šta nam danas liči grad, bolje ovako...
- Meni Palma, da se ne lažemo, nije simpatičan, otvara se Jeftić, gospodin u prodavnici ratluka. On ti je seljak u duši, šta ćeš. Ali je uradio, vidiš novinar, kad mladenci nemaju posla, o’ma jedan ima da ga dobije. Ah, znaš da plaća decu i to lepo, a jel znaš da kad idemo kod vas na poljoprivredni sajam i u Guču svi Jagodinci imaju besplatan autobus? I ručak, baš pravi, da se ne gladuje. Ma sredio čovek grad, neka ga... - zaključuje Jeftić dok merkamo Palmin lokalni predizborni plakat. Svakojake smo face trpeli, nasmejane, namrgođene, preteće, setno zagledane u budućnost, ali ovako zadovoljnog političara oči još ne sretoše. Rek’o bi čovek da je spavao sa mis sveta, pojeo biftek, nasuo konjak, zapalio „kohibu“, pa mu fotograf rekao „e, sad se samo malo uozbiljite...“
Rešila ekipa „Dnevnika“ da poseti i jagodinska čuda o kojim Pomoravlje zbori legende. Do „Akva parka“ svedočili smo silnim sniženjima po dućanima, stvar je prosta - para se nema dovoljno. Ružnjikavo vreme oteralo kupače iz „Parka“, objekta više nego solidnog za tako mali grad.
Zaposleni nam otkrivaju da na tri hektara dođe i 4.000 ljudi dnevno, iz grada i okoline, te da može da primi 7.000 kupača. Ko je lokalac - ima sezonske karte jeftinije. Priču nam ometa buka mašina, gradi se još jedan bazen, nedaleko i novi fudbalski stadion, tik uz „Karting park“ i „Skejt park“!
Ne bi sada o izgledu, ali svakako da je stadion nov i moderan. „Akva park“ je otvoren lane, uposlio podosta ljudi, mada se konobari zezaju da „više ima šefova nego radnika“. Ode sprdnja i korak dalje, pitamo spremačicu jel valja tamo, te možemo li mi Novosađani da pozajmimo Palmu na neodređeno, aman bilo koga da zavrne „ove u Beogradu za neke pare?“
- E, pa ne može, ne može.... Ne damo, neee..... Morate to sami... - pošteno kaže gospođa, a nama ko je kriv što ne patentirasmo Bidžu, Velju, Raku...
Bez preterivanja, Jagodina se ozbiljno gradi i čini to prilično svrsishodno. I pivara je počela da radi, doduše, izvesni radnik nam je priznao da „čekaju privatizaciju“, ali mnogo važnije, miris slada ponovo se širi gradom.
U muzeju voštanih figura, jedinog u Srbiji, dočekalo nas je ljubazno osoblje, nasmejani, oborili rekord nedavno - 900 duša za dan. Saznajemo da su figure autora Vladimira Tomčića poređane hijerarhijski, od Tita, preko Slobe, Đinđića, patrijahra Pavla, Koštunice, cara Dušana... sve do Tesle, komada dva, Svetog Save, kralja Petra te originalnih kočija kralja Milana Obrenovića.
Pitamo je l’ došao neko da se vidi, makar Sale Đorđević ili Divac, kustos kaže da se Koštunica video, ali samo dok je figura bila u kabinetu eks-ministra kulture Dragana Kojadinovića. Ma, nije valjda potegao Voja...
Ostavismo za kraj Zoološki vrt, ušuškan kraj gradskog parka „Đurđevo brdo“. Park prosut cvećem, uređen, postavljena Letnja scena izletišta „Potok“, svaki vikend predstave i muzika, lep ambijent, pride džabe! Sve to, dragi narode, imate zahvaliti jagodinskoj vlasti, znate i kome stisnuti šaku, piše lepo na programu. Životinje u vrtu, malom ali upakovanom ko bombonjera, k’o nove, prvi vlasnik Palma, šta li je?!
Ko je bio u beogradskom „Vrtu dobre nade „ (?!) valja da zna da ovde zapravo može videti leopardove sjajne pege, zift crnog pantera te ostale atraktivne zveri koje ne izgledaju kao da ih neko preko noći bije čekićem. Centralno mesto, da ne kažemo rupa, dva tigra - ko uslikana! Ne, nisu Arkanovi, niti Palmini, već oni pravi.
Poboljšanje zdravstvenog stanja poznatog vaterpoliste
Dača sedi u krevetu
Autor: A. L. | 29.07.2008 - 21:01

NOVI SAD - Danilo Ikodinović je u bolničkom krevetu u polusedećem položaju. Proslavljeni vaterpolista, prema nezvaničnim saznanjima „Blica“, sve češće komunicira sa lekarima i porodicom. Komunikacija je još uvek mimikom zbog tubusa u Ikodinovićevim ustima.
Dača je sve duže budan, a lekari su jake sedative zamenili analgeticima koji mu ublažavaju bol od povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći 27. juna na Kaćkoj petlji, kada je motorom udario u „jugo“ koji se kretao ispred njega.
- Dača je u polusedećem položaju zbog desne ruke koja je i dalje čvrsto imobilisana. Ruka mu praktično stoji pod pravim uglom u odnosu na telo. Ipak, on je dobro, svestan je situacije i zna da ga očekuje duga rehabilitacija - navodi izvor „Blica“ blizak osoblju Kliničkog centra u Novom Sadu.
[uredio Dejan NS - 28. srpnja 2008. u 21:44]
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic
Glas: Jedna je, bre, Mica Trofrtaljka
Ima, tako, na našoj estradi pevača koji se pojave, zablistaju, traju neko kratko vreme i nestanu. S druge strane, opet, ima i onih koji traju decenijama, te bi im prikladnije prezime bilo Trajić.
Jedna od tih pevačica koja je obeležila šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka svojim šund ili treš pesmama, kako se tada govorilo, jeste i Mica Ostojić, odnosno, Mica Trofrtaljka, piše "Glas javnosti".
Uostalom, za Micu Ostojić malo ko zna, ali ima li toga ko nije čuo za Micu Trofrtaljku i njene pesme "Davorike dajke..", "Guram, guram, al neće da uđe...", "Uteraj mi kola u garažu...".., a sada priprema i novi CD, koji će biti, kako kaže, njen najbolji "projekt" do sada.
Mica Trofrtaljka traje na muzičkoj estradi, ali opasno se, kaže, "primila" na film, a njene uloge, iako epizodne, veoma su zapažene. Uostalom, zar ima nekog da se ne seća njene uloge u filmu "Lepa sela lepo gore" i par rečenica koje je u filmu izgovorila, a najviše se pamti: "Vid ćune, prava pionirska".
Kod Mice, u selu Miokovci, nedaleko od Čačka, novinar ni pod razno ne može doći nenajavljen. Kafu može da popije, ali od posla nema ništa ukoliko razgovor nije dogovoren.
"Pa, ako oćeš da me slikaš, ondak moram i da se dognam. Ja sam, bre, umetnica i ne mogu u novine bilo kakva."
Tako je i bilo. Kada je sve dogovoreno i kada se Mica Trofrtaljka dognala za razgovor i slikanje, posao je krenuo kako se samo poželeti može - spontano, otvoreno o svemu i svačemu, pa čak, na kraju, i uz ono "samo da ti kažem da dodaš još i ovo".
"Svi su ubeđeni da mi je nadimak Trofrtaljka dat zbog kratke suknje. Ma, jok! Nadimak sam dobila po nekoj mlogo popularnoj pesmi koju sam pevala, neka pesma o suknjici od tri frtalja, tako nešto... Ali nadimak ti je kao nos i moraš da ga nosiš celog života. Mada, s tim nadimkom sam se mlogo lepo naživela, proputovala, napravila karijeru koja traje i danas, stvorila divnu porodicu, i, eto, baš mi ne smeta."
Mica Trofrtaljaka iza sebe ima nekoliko zlatnih i srebrnih ploča, mnogo hitova, a gostovala je i na albumima "Riblje čorbe", Ramba Amadeusa i "Tvinsa", mada se, tvrdi, već odavno "primila" na film.
Do sada je glumila u filmovima "Miris poljskog cveća", "Široko je lišće", "Mi nismo anđeli", "Lepa sela lepo gore", "Rane", "Mi nismo anđeli 2", a upravo je završeno i snimanje filma "Sveti Đorđe ubiva aždahu", u kojem ima zapaženu sporednu ulogu.
"Ma, najvolem muziku i kafanu, ali mi se, majku mu j...., film i gluma uvukli pod kožu. Znaš li ti kako su ovi glumci fini, školovani i otmeni ljudi, apsolutno, i nisu kao pevači. Svi me lepo poštuju i cene, apsolutno. Eto, onomad mi dolazio i onaj Kusturica koji je, kao i ja, veliki jebiđavo, mislim po kvalitetu, apsolutno, i ponudio mi da glumim u nekom njegovom filmu."
Iako će uskoro da rastroši i osmu deceniju života, Mica Ostojić i dalje priprema muzičke hitove u svom stilu, snima filmove, putuje, ali...
"Ali, ništa mi nije vrednije od mojih unučića, Vladimira, koji je, nažalost, jedini koji je nasledio moj gen za muziku, Ljuba, Đorđa, Teodore i Anastasije, sina Zorana, ćerke Nade, snaje i zeta. Oni su moje pravo blago, a blago je i moje sećanje na život sa mojim suprugom Radoslavom, koji je preminuo prošle godine i kojem, i pored tolikog poznanstva, nisam mogla da pronađem lek."
Kada je Mica počela da peva po kafanama, a posebno pesme koje je ona pevala, to je bilo, kako ona kaže, nezamislivo i, kako su tada mediji pisali, zbog lascivnih tekstova njenih pesama.
"Ja sam ti kao dete bila đavo, ma pravi jebiđavo, da me nije bilo apsolutno. U školi sam bila đak takav da nije bilo goreg i dogurala sam jedva do petog razreda osnovne škole, ali me škola, bem ti ždraku, nikada nije interesovala. Pred očima mi je bila samo harmonika i Radojka Živković, koja mi je bila idol.
Školu sam toliko mrzela da se jednom na času presamitila, kao boli me stomak, oni me oteraju u bolnicu, a lekari mi, e tada sam videla da oni ništa ne znaju, operišu slepo crevo.
Otac Janićije nije hteo ni da čuje da budem pevaljka i meni u inat je kupio bratu harmoniku, a on pravi budak za muziku. Ali, tako, kada on ode na sastanak u selu da džoda loptu, ja ti otvorim, mislim, obijem onaj kufer za harmoniku i krijući naučim perfektno da pevam "Ide Tito preko Romanije" i "Čoban tera ovčice".
Kada se to saznalo, otac Janićije me je prebio na mrtvo ime i prezime i meni u inat proda harmoniku. Ali i ja njemu u inat pobegnem za mog Radoslava kada mi je bilo 17 godina i kada sam bila u petom razredu. Pa, jeste, toliko me škola nije interesovala da sam u petom razredu bila u sedamnaestoj godini."
Ako ikome Mica Trofrtaljka može da zahvali za kafansku, odnosno pevačku karijeru, onda je to njen Radoslav, suprug, zahvaljujući čijem razumevanju je pevala godinama po kafanama širom ondašnje Juge, za kojom je duša boli, ali i Evrope, a Mica mu je to vratila tako što ga nikada u životu, tvrdi, nije osramotila.
"Počela sam da pevam za doček Nove 1965. godine u nekoj kafani u Čačku, i to na nagovor mog Radoslava. Kada mi je to rekao, j... ti ždraku, ceo svet je bio moj. Te noći nisam prestajala da pevam jer sam napamet znala preko 200 pesama i od tada je sve počelo."
"Posle toga, 1968. godine, snimila sam i moj prvi veliki hit "Davorike dajke"... I tada, kao i sada, svi misle da je to moja pesma, a u stvari, to je narodna pesma koju sam čula od moje babe i malo je doradila. Pesmu sam snimila na onu malu ploču, onu bre, singl, koja je prodata u pola miliona primeraka. Pa, sad vidi da li je Mica Trofrtaljka vredela?
Pa što, mamu im j..., danas neko ne proda toliko ovih, kako se zovu, CD i tako to. Gledam onu nesretnu Karleušu i ne mogu da shvatim šta ona peva. Niti se zna početak, niti kraj pesme, samo se uvija i vrti dupetom i to je sve što zna, a i da ima, bre, bar šta da pokaže.
Ili, ona neka crna Goga Sekulić što peva o gaćicama! Ih što ti je pesma, u p... materinu! A, znaš li da ima i pevača koji ne znaju ni da beknu, a snimaju ploče. Plate onima koji znaju da pevaju i snime ploču, ali ajde neka ta zapeva uživo, neka zapeva u kafani, brajko moj, gde se jedino zna šta je dobra pesma i ko je taj što zna da peva, a ja sam ti, j.... im mamicu, već preko četres godina tražena pevačica.
I sada, u šeset osmoj godini me zovu da pevam svadbe i u kafanama, a gde će biti one u mojim godinama. E, jedna je, bre, Mica Trofrtaljka, a oni neka misle kako hoće...", priča Mica Trofrtaljka za "Glas Javnosti".
| Utorak, 29. jul 2008. 11:22 |
Ima, tako, na našoj estradi pevača koji se pojave, zablistaju, traju neko kratko vreme i nestanu. S druge strane, opet, ima i onih koji traju decenijama, te bi im prikladnije prezime bilo Trajić.
Jedna od tih pevačica koja je obeležila šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka svojim šund ili treš pesmama, kako se tada govorilo, jeste i Mica Ostojić, odnosno, Mica Trofrtaljka, piše "Glas javnosti".
Uostalom, za Micu Ostojić malo ko zna, ali ima li toga ko nije čuo za Micu Trofrtaljku i njene pesme "Davorike dajke..", "Guram, guram, al neće da uđe...", "Uteraj mi kola u garažu...".., a sada priprema i novi CD, koji će biti, kako kaže, njen najbolji "projekt" do sada.
Mica Trofrtaljka traje na muzičkoj estradi, ali opasno se, kaže, "primila" na film, a njene uloge, iako epizodne, veoma su zapažene. Uostalom, zar ima nekog da se ne seća njene uloge u filmu "Lepa sela lepo gore" i par rečenica koje je u filmu izgovorila, a najviše se pamti: "Vid ćune, prava pionirska".
Kod Mice, u selu Miokovci, nedaleko od Čačka, novinar ni pod razno ne može doći nenajavljen. Kafu može da popije, ali od posla nema ništa ukoliko razgovor nije dogovoren.
"Pa, ako oćeš da me slikaš, ondak moram i da se dognam. Ja sam, bre, umetnica i ne mogu u novine bilo kakva."
Tako je i bilo. Kada je sve dogovoreno i kada se Mica Trofrtaljka dognala za razgovor i slikanje, posao je krenuo kako se samo poželeti može - spontano, otvoreno o svemu i svačemu, pa čak, na kraju, i uz ono "samo da ti kažem da dodaš još i ovo".
"Svi su ubeđeni da mi je nadimak Trofrtaljka dat zbog kratke suknje. Ma, jok! Nadimak sam dobila po nekoj mlogo popularnoj pesmi koju sam pevala, neka pesma o suknjici od tri frtalja, tako nešto... Ali nadimak ti je kao nos i moraš da ga nosiš celog života. Mada, s tim nadimkom sam se mlogo lepo naživela, proputovala, napravila karijeru koja traje i danas, stvorila divnu porodicu, i, eto, baš mi ne smeta."
Mica Trofrtaljaka iza sebe ima nekoliko zlatnih i srebrnih ploča, mnogo hitova, a gostovala je i na albumima "Riblje čorbe", Ramba Amadeusa i "Tvinsa", mada se, tvrdi, već odavno "primila" na film.
Do sada je glumila u filmovima "Miris poljskog cveća", "Široko je lišće", "Mi nismo anđeli", "Lepa sela lepo gore", "Rane", "Mi nismo anđeli 2", a upravo je završeno i snimanje filma "Sveti Đorđe ubiva aždahu", u kojem ima zapaženu sporednu ulogu.
"Ma, najvolem muziku i kafanu, ali mi se, majku mu j...., film i gluma uvukli pod kožu. Znaš li ti kako su ovi glumci fini, školovani i otmeni ljudi, apsolutno, i nisu kao pevači. Svi me lepo poštuju i cene, apsolutno. Eto, onomad mi dolazio i onaj Kusturica koji je, kao i ja, veliki jebiđavo, mislim po kvalitetu, apsolutno, i ponudio mi da glumim u nekom njegovom filmu."
Iako će uskoro da rastroši i osmu deceniju života, Mica Ostojić i dalje priprema muzičke hitove u svom stilu, snima filmove, putuje, ali...
"Ali, ništa mi nije vrednije od mojih unučića, Vladimira, koji je, nažalost, jedini koji je nasledio moj gen za muziku, Ljuba, Đorđa, Teodore i Anastasije, sina Zorana, ćerke Nade, snaje i zeta. Oni su moje pravo blago, a blago je i moje sećanje na život sa mojim suprugom Radoslavom, koji je preminuo prošle godine i kojem, i pored tolikog poznanstva, nisam mogla da pronađem lek."
Kada je Mica počela da peva po kafanama, a posebno pesme koje je ona pevala, to je bilo, kako ona kaže, nezamislivo i, kako su tada mediji pisali, zbog lascivnih tekstova njenih pesama.
"Ja sam ti kao dete bila đavo, ma pravi jebiđavo, da me nije bilo apsolutno. U školi sam bila đak takav da nije bilo goreg i dogurala sam jedva do petog razreda osnovne škole, ali me škola, bem ti ždraku, nikada nije interesovala. Pred očima mi je bila samo harmonika i Radojka Živković, koja mi je bila idol.
Školu sam toliko mrzela da se jednom na času presamitila, kao boli me stomak, oni me oteraju u bolnicu, a lekari mi, e tada sam videla da oni ništa ne znaju, operišu slepo crevo.
Otac Janićije nije hteo ni da čuje da budem pevaljka i meni u inat je kupio bratu harmoniku, a on pravi budak za muziku. Ali, tako, kada on ode na sastanak u selu da džoda loptu, ja ti otvorim, mislim, obijem onaj kufer za harmoniku i krijući naučim perfektno da pevam "Ide Tito preko Romanije" i "Čoban tera ovčice".
Kada se to saznalo, otac Janićije me je prebio na mrtvo ime i prezime i meni u inat proda harmoniku. Ali i ja njemu u inat pobegnem za mog Radoslava kada mi je bilo 17 godina i kada sam bila u petom razredu. Pa, jeste, toliko me škola nije interesovala da sam u petom razredu bila u sedamnaestoj godini."
Ako ikome Mica Trofrtaljka može da zahvali za kafansku, odnosno pevačku karijeru, onda je to njen Radoslav, suprug, zahvaljujući čijem razumevanju je pevala godinama po kafanama širom ondašnje Juge, za kojom je duša boli, ali i Evrope, a Mica mu je to vratila tako što ga nikada u životu, tvrdi, nije osramotila.
"Počela sam da pevam za doček Nove 1965. godine u nekoj kafani u Čačku, i to na nagovor mog Radoslava. Kada mi je to rekao, j... ti ždraku, ceo svet je bio moj. Te noći nisam prestajala da pevam jer sam napamet znala preko 200 pesama i od tada je sve počelo."
"Posle toga, 1968. godine, snimila sam i moj prvi veliki hit "Davorike dajke"... I tada, kao i sada, svi misle da je to moja pesma, a u stvari, to je narodna pesma koju sam čula od moje babe i malo je doradila. Pesmu sam snimila na onu malu ploču, onu bre, singl, koja je prodata u pola miliona primeraka. Pa, sad vidi da li je Mica Trofrtaljka vredela?
Pa što, mamu im j..., danas neko ne proda toliko ovih, kako se zovu, CD i tako to. Gledam onu nesretnu Karleušu i ne mogu da shvatim šta ona peva. Niti se zna početak, niti kraj pesme, samo se uvija i vrti dupetom i to je sve što zna, a i da ima, bre, bar šta da pokaže.
Ili, ona neka crna Goga Sekulić što peva o gaćicama! Ih što ti je pesma, u p... materinu! A, znaš li da ima i pevača koji ne znaju ni da beknu, a snimaju ploče. Plate onima koji znaju da pevaju i snime ploču, ali ajde neka ta zapeva uživo, neka zapeva u kafani, brajko moj, gde se jedino zna šta je dobra pesma i ko je taj što zna da peva, a ja sam ti, j.... im mamicu, već preko četres godina tražena pevačica.
I sada, u šeset osmoj godini me zovu da pevam svadbe i u kafanama, a gde će biti one u mojim godinama. E, jedna je, bre, Mica Trofrtaljka, a oni neka misle kako hoće...", priča Mica Trofrtaljka za "Glas Javnosti".
Tko vam je ova?
Lillard is healing wounds left by Oden and Roy...
Branimir K. je napisao/la:
Glas: Jedna je, bre, Mica Trofrtaljka | Utorak, 29. jul 2008. 11:22 |
Tko vam je ova?
Vidi cijeli citat
ajde Halile, ti ga prvi zalilaj


malo je matora da putuje, al me cudi kako vec nije gostovala u nekom zagrebackom narodnjackom klubu
[uredio losmi - 29. srpnja 2008. u 12:10]
VISOKA CENA NEEFIKASNOSTI NIS-A
Izvor:Danas
Beograd -- Potrošači u Srbiji plaćaju visoku cenu neefikasnog poslovanja NIS, tvrde za Danas analitičari Centra za visoke ekonomske studije.
Kretanje cena nafte na svetskim berzama odražava se na rast maloprodajnih cena naftnih derivata u Srbiji. Analiza Centra za visoke ekonomske studije pokazuje da su cene goriva u Srbiji najviše u Evropi. "Cena dizel goriva (bez poreza) u Srbiji najviša je u Evropi, dok je cena BMB 95, na drugom mestu", kaže direktor Centra za visoke ekonomske studije Vuk Đoković.
On dodaje da se kod poređenja cena goriva u različitim zemljama, moraju iz maloprodajne cene isključiti razne poreze i dažbine, pre svega porez na dodatu vrednost ili porez na promet i akcize.
"Porezi koji opterećuju naftne derivate u Evropi veoma su visoki, i učestvuju sa više od 50 odsto u ceni. Cena dizel goriva bez poreza u Srbiji u proseku je čak 10 evro centi viša od prosečne cene u Evropi, dok je BMB 95 bez poreza kod nas za oko 6,5 evro centi skuplji od evropskog proseka", kaže Đoković.
On navodi da Srbija godišnje troši oko milion tona dizel goriva i oko 1,1 milion tona benzina.
"To znači da mi, zbog neefikasnosti Naftne industrije Srbije, plaćamo godišnje ceh od oko 200 miliona evra više u poređenju sa prosečnim evropskim cenama. Kada uzmemo u obzir i niže troškove rada u Srbiji, mogli bismo da procenimo da nas neefikasnost NIS košta oko 250 miliona evra", kazao je on.
Neprocenjivo
Bio sam u gradu, oko 9 sam video da jos traje miting na trgu, reko aj bas da vidim o cemu se radi...
Ljudi po mojoj proceni 10 000 - 15 000, i suvise malo za bilo kakve vece nemire.
Vecina fura flajku od 2 litre piva, smaraju ih govornici, cekaju Tomu i Velju, face nekultivisane, dosta ljudi je doslo sa strane, na pomen Tadica jos im malo poruzne face...
Taman sam mislio da odem, vidim klince od 17-18 godina kako su se uzmuvali, cuju se topovski udari, trecina njih napustaju miting i krecu u sorku.
Toma silazi sa bine, krece guzva, vidim par krvavih faca, bacili su suzavac...
Krenemo u pravcu Vasine, Toma i Natasa Jovanovic skrenuli u Cika Ljubinu, pridjem im malo, placu i kaslju od suzavca.
Ovo je definitivno poslednji trzaj, ljudi su siti ovakvog rugla na ulicama grada.
p.s jel je ovo trebao biti gradonacelnik?!
- Najnovije
- Najčitanije


Budimir postao stranac s najviše nastupa u povijesti Osasune
47 min•Nogomet

Preminuo jedan od najuglednijih bugarskih trenera u povijesti
1 sat•Nogomet

Wolverhampton iz 20. pokušaja do prve ovosezonske prvenstvene pobjede
1 sat•Nogomet

Van Aert uspješno operiran nakon neugodnog pada tijekom utrke u Molu
2 sata•Ostali sportovi

Šemper pomogao Pisi u osvajanju boda kod Genoe, remi i Sassuola i Parme
2 sata•Nogomet

Mavrović odredio igrače za pripreme: 'Pred nama je Europsko prvenstvo uoči kojega imamo velika očekivanja'
3 sata•Nogomet

Celta nastavila odličnu formu novom pobjedom, Valencia pred padom u zonu ispadanja
3 sata•Nogomet

Vodeća momčad Premier lige gostuje kod momčadi koja nije pobijedila više od dva mjeseca
10 sati•Nogomet

Navijači Hajduka pohrlili obnoviti članstvo, već je prikupljen nevjerojatan iznos
9 sati•Fanatik

Karačić stiže na posudbu u Osijek, Teklić se vraća u SuperSport HNL
9 sati•Nogomet

Separatisti i kraljevi podanici, Shakira i Tamudo: više od stoljeća dubokog ambisa, to je 'El Derbi Barcelones'
7 sati•Nogomet

Barcelona u katalonskom derbiju želi ostati čvrsto na vrhu ljestvice
8 sati•Nogomet

Crvena zvezda usred Istanbula nanijela težak poraz Anadolu Efesu
23 sata•Košarka

Lyon traži novu pobjedu, ali kod Monaca neće biti lagano
12 sati•Nogomet

Osijek predstavio drugo pojačanje: 'Teklić može biti pravo rješenje tamo gdje nam je najviše škripalo'
6 sati•Nogomet



