Preminula glumica Sonja Savić

Glumica Sonja Savić umrla je juče u svom stanu u Beogradu, javila je TV Avala. Ova glumica, koja juče preminula u Beogradu samo što je napunila 47 godina (rođena 15. septembra 1961), obeležila je srpsku i eks-ju kinematografiju izuzetnom pojavom i glasom, kao i beskompromisnim životnim stilom.

Debitovala je u "Leptirovom oblaku" još 1977, narednih godina igrala u nizu filmova i televizijskih serija, a široku popularnost stekla je 1983. sa ulogom Dečke u "Šećernoj vodici" Bate Prelića, koja je ubrzo stekla kultni status među pripadnicima njene i mlađih generacija.
Već naredne godine snimala je sa rediteljem Slobodanom Šijanom film "Davitelj protiv davitelja", a sa Mišom Radivojevićem erotski provokativnu "Unu" po romanu Mome Kapora, u kojoj joj je partner bio Rade Šerbedžija.
Usledila je impresivna rola kafanske pevačice u filmu "Život je lep" Bore Draškovića (1985).
Tokom devedesetih ostvarila je zapažene i svaki put drugačije uloge u filmovima "Mi nismo anđeli", "Uvod u drugi život", "Ni na nebu ni na zemlji", "Urnebesna tragedija", "Tango je tužna misao koja se pleše"... Početkom ove decenije na saradnju ju je pozvao slovenački reditelj Jan Cvitkovič, impresioniran njenim specifičnim talentom. Snimili su "Hleb i mleko", za koji je on dobio "Zlatnog lava" za najboljeg debitanta u Veneciji (2001), a zatim i film "Od groba do groba", koji je postigao uspeh na međunarodnim festivalima.
U Srbiji je u novije vreme imala glavnu ulogu u filmu Milutina Petrovića "Jug jugoistok" (2005).
Ove godine publika je mogla da je vidi u sedam repriziranih epizoda televizijske serije "Vratiće se rode" u liku Darinke.
I pored bogate filmografije, koja broji više od 50 filmskih i tv naslova, Sonja Savić je smatrala da je zanemarena i nedovoljno shvaćena na ovdašnjoj kulturnoj sceni.
U poslednjih desetak godina povremeno se povlačila iz javnosti i posvećivala alternativnoj umetnosti u oblasti eksperimentalnog filma, teatra, muzike i multimedija.
Njen privatni život, prema pisanju štampe, ali i prema njenim izjavama, nije bio sređen u klasičnom smislu te reči. Odbacivala je sve tabue, oštro kritikovala svako licemerje i, kako je ocenjivala, opštu čamotinju i žabokrečinu kulturnog establišmenta. Govorila je da se, kada bi mogla ponovo da bira, ne bi odlučila za glumačku profesiju, ali da bi svakako bila slobodni umetnik.