@ Pizon: bice da si promasio nekolko postova u polemici o Sremskom frontu - samo ja sam Selenica pomenuo bar tri puta. Ili je to neko u medjuvremenu brisao - mrzi me sad da se vracam i proveravam. Za Cosica rekoh sta mislim. Goran Petrovic - Sitnicarnica kod srecne ruke - prva "zasluzena" NIN-ova nagrada posle x godina - slazem se. A na koji roman drugog Petkovica si mislio?

Dule, sori, ali mislim da ipak ti opet previđaš neke, zapravo iste stvari...

1. Sabor SRH/NRH nije se imao za što ispričati/izviniti jer nema nikakve kontinuitetskog dodira s administracijom NDH. I tu se ne radi o nikakvom "proizvoljnom" izboru nečega što ćeš slijediti ili ne nego o konkretnom činu oružanog suprostavljanja, uništavanja i zatiranja jednog zločinačkog režima i svih njegovih institucija te utemeljenja nove države. To je bitna državnopravna razlika između NDH-a i NRH/SRH/RH s jedne strane i Srbije iz '90-ih i ove današnje. Iako je Milošević otišao s vlasti u burnim okolnostima državni kontinuitet nije narušen, nisu uništene institucije "prethodne" države niti je utemeljena nova država. Generacijsku razinu priče sam već elaborirao.

2. Novonastala država je svoj odnos prema NDH-a ugradila u već opisane institucionalne kanale kroz koje je taj odnos desetljećima perpetuirala - pijetet i sjećanje na žrtve i osuda zločina. Naravno, u različitim intnzitetima s obzirom na protok vremena i trenutnu klimu u društvu. Dakle, netko tko nije instuticionalno, "zapovjedno", kontinuitetski (niti bilo kako drugačije) odgovoran za zločin (čak naprotiv) nema se za što ispričavati, već u okvirima dobrih običaja odati počast žrtvama i osuditi zločin te se na taj način odrediti spram onoga što je Jasenovac simbolizirao.
Ne vidim što je tu "malo" ili manje od Willija Brandta. Svake godine je bar jedna državna delegacija tamo (a nerijetko u njoj i predsjednik, premijer ili predsjednik Sabora), polaže vijence, obilazi spomenik, održava minutu šutnje i konzumira ono što se naziva sjećanjem na žrtve. Ne znam baš kleče li, ali ne bih se začudio da je i toga bilo u periodu do '90-ih. Ne znam, koliko je to Willija Brandtova?

3. Koliko ja znam, na Bleiburgu na praznoj poljani stoji jedan nevelik spomenik koji su svojedobno podigli preživjeli ustaše. Svake godine u svibnju se tamo po mom mišljenju događa jedan veliki cirkus kojem prisustvuje i službena delegacija. Pri tome nije sporno njeno prisustvo na komemoraciji za žrtve jedne također surove, vansudske odmazde koja je ponegdje poprimala dobro organizirane istrebljivačke oblike (Kočevski rog, okolica Maribora), već to što tu komemoraciju kontroliraju filoustaški elementi od kojih bi se svakako trebalo jasno ograditi. Ono što Hrvatskoj na Bleiburgu treba nije nikakav ustaški igrokaz, nego osuda jednog također surovog zločina.
Film na koji aludiraš (Četevored, pretpostavljam) svakako spada u tendecioznu političku pornografiju i jedan je u nizu već spomenutih revizionističkih ekscesa iz '90-ih koji su isplutali na površinu pod krinkom sasvim legitmnog suočavanja hrvatskog društva s naslijeđem Bleiburga. No, ne vidim kako bi tako nešto moglo dezavuirati već podastrijetu argumentaciju vezanu uz navodnu ultimativnu "nužnost" isprike Hrvatskog sabora za jasenovački zločin.  

Evo i malo preambule ustava...

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni tekst)

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kra­lje­vine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Prag­ma­tič­ke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o ras­kidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hr­vatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifa­šis­tič­kog vijeća na­rodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihva­će­nih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabil­nost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

Znaci, ako te dobro pratim, Srbima ne treba niko da se izvini za Jasenovac zato sto je u SRH kao naslednica ZAVNOH-a u sklopu SFRJ bastinila druge vrednosti, a sada je ionako kasno jer to ne bi bilo "generacijski" odgovarajuce? Izvini, a otkud to da je premijer Izraela pre par dana, jednim povodom, znas pretpostavljam i kojim, govorio bas u Bundestagu, pred kancelarkom (koja je rodjena inace u DDR i ciji je otac pastor)- ovo ti pominjem jer vesto pokusavas da izbegnes odgovor na pricu o Viliju Brantu - on licno i SRN su bastinici nekih potpuno drugacijih vrednosti od Treceg rajha pa mu to nikako nije smetalo da ide u Ausvic i ucini to sto je ucinio. Zasto je to vise od onoga sto je "hrvatska drzava decenijama perpetuirala"? Izvinjenje za zlocin. Samo toliko.

Ah, tek sada sam video preambulu (i u Srbiji je preambula veoma popularna). Necu da ulazim u dublje istorijske rasprave (recimo o knezevinama u sedmom veku ili "drzavnom subjektivitetu" u Ugarskoj: dovoljno mi je nekih ovde sto traze Srbe u IV veku isl.) ali cemo se valjda sloziti da je mnogo veci drzavni subjektivitet Hrvatska imala od 1941 - 1945 nego od 1945 do 1990. Prosto, to sto taj period nije za pohvalu, pa se ne reklamira u ustavu, to ne porice odgovornost hrvarske drzave za sve sto je tada ucinjeno. Ovako je bas zgodno - pozivamo se na ceo period od sedmog veka do 1990 a par godina smo iscupali iz "preambule" pa ionako nema veze.

A Dule, što da ti čovjek još kaže...
Ja kao izbjegavam odgovore, a ti kao pažljivo pratiš argumentaciju pa onda slučajno pet puta drvimo po istome? Pa onda lagano širimo priču i tonemo u digresije nebili izbjegli suočavanje s očiglednim?

Da ogolimo stvari do apsurda:
Zašto bi se netko tko nije počinio zločin, nego se naprotiv borio protiv onih koji su te zločine činili i pri tome ih porazio, ispričavao za to što su ti drugi učinili? A uz to je odao dostojnu počast žrtvama i učinio sve da se ti zločini osude?
I zašto bi se neke druge generacije ljudi koje još imaju manje veze s time 70 godina kasnije imale obavezu ispričavati?

Ajde ti sad meni lijepo objasni ko djetetu jer ja ne vidim nikakvu logiku u svemu tome. Da ne govorim o dužnosti i obavezi.

Pa ako je Mesić rekao da se ispričava za sve zlo koje su Hrvati učinili Srbima onda je valjda jasno da je pod tim mislio i na Jasenovac. A ako će se pojedinačno nabrajati zločini onda opet nije tu samo Jasenovac nego i Glina, Kozara, Jadovno i tako dalje...

Jel i te zločine Mesić trebao navesti da bi prihvatili tu ispriku?

Ovo što je dida naveo je sve točno. A ja bi još dodao da ustase nisu došle na vlast na izborima poput Miloševića. I to je isto jedna bitna razlika. Također treba navesti da su komunisti i antifašisti ratovali protiv ustasa i na kraju rata im se i više nego brutalno osvetili. Ni jedan ustasa nije poslije rata obnašao neku visoku dužnost u SR Hrvatskoj, a vidimo da su danas u Srbiji na vlasti Miloševićevi ljudi. Još jedna razlika.

I ne znam što ti nije jasno u toj "preambuli". Ti misliš da je NDH trebala biti navedena u Ustavu? Pa ne znam što biste tek onda govorili? To je bio obični nacistički satelit, a ne nezavisna država. Ne znam baš da je Hrvatska imala kako ti kažeš "mnogo veći subjektivitet" u razdoblju 1941-1945.

Opet Srbi ispadoše najgluplji! Umesto da su 5. oktobra prekinuli kontinuitet sa SM državom, oni nastaviše! Trebalo je, znači, da objave revoluciju, promene državne strukture, uredjenje i onda kažu, puj pike ne važi šta je Zloba radio. Mi sa tim nemamo ništa.
A onda samo sačekati kojih 50ak godina da se to i na "generacijskoj razini" odvoji  .

U principu se slažem sa didom, samo mi po koji "državno-pravni" detalj bode oči...