Dule Savic je napisao/la:
debili...a taman smo imali inicijativu i dobru situaciju posle vise vremena...ista situacija kao i 17. marta kada je bio pogrom Srba na Kosovu a ovde i u Nisu retardi palili dzamije. I naravno sutra sve novine po svetu objavljuju dve slike - onog majmuna koji kida krst sa Bogorodice Ljeviske u Prizrenu i dorcolsku dzamiju u plamenu.
Vidi cijeli citat
Mnogo ozbiljna, kompleksna i osetljiva priča... Ponovo ću reći ono što sam nekoliko puta napisao na forumu glede Srba i Albanaca, iliti Šiptara. Moj je utisak da nijedna strana već decenijama ni ne pomišlja na mogućnost da se naša dva naroda medjusobno ukapiraju i - možda čak - ispoštuju. Naprotiv, duboko smo zagrizli u fazon apriornog etiketiranja i medjusobnog gledanja kroz nišan, zbog čega iskreno žalim (žaljim?). To je jedno stanje duha (opet, mislim na oba naroda) koje je ne samo destruktivno, već i SAMOdestruktivno. Um je tu stao, zapatio se, zaglavio... i dalje ni makac. Samo se recikliraju već odavno ofucane fraze i izjave pune mržnje, osvetoljubivosti i odbijanja da se drugoj strani ("neprijatelju") da makar i najmanji kredibilitet. Tako su Šiptari za nekakvog prosečnog Srbina "otimači teritorije, iredentisti, guba koja se širi nekontrolisanim razmnožavanjem, antihrišćani, primitivci..." Srbi su, pak, za njih "Osvajači, napadači, kolonizatori, ubice, genocidni monstrumi koji su oduvek hteli da zatru i poslednji trag albanskom prisustvu na teritoriji KiM, a u ekstremnim verzijama, da ga istrebe!).
Nažalost, od mržnje vajde nema niti je može biti. Samo šteta. Samo još više izgubljenih života, ojadjenih majki i žena, spaljenih crkvi, manastira i džamija, razorenih sela...
Bez obzira kolika je mržnja i koliko duboko nepoverenje vlada izmedju dva subjekta, bilo da je reč o pojedincima ili nacijama, jedini način da se nešto promeni (nabolje, naravno) je da kreneš da praviš ustupke. U početku minimalne, tek da pokažeš dobru volju, a onda i ozbiljnije, kao odgovor i pandan ustupcima koji će nepobitno stići sa druge strane.
Ovakvo stanje, utemeljeno pre svega u (balkanskoj) tvrdoglavosti je neodrživo. Kako za njih tako i za nas. Krajnji kriterij ZA SVE mora da bude KVALITET ŽIVOTA svakog pojedinca, a ne nekakvo zanošenje istorijskim pravom, srednjim vekom i ostalim potpuno ideološkim sloganima i floskulama. Ideološkim iz današnje perspektive, da ne bude nesporazuma.
Potreban je kvalitativni SKOK u nacionalnoj svesti i kod njih i kod nas. Mrtvih je već bilo previše.
[uredio NYC - 28. srpnja 2011. u 05:43]