PEČAT NEDELjE (29.7. - 5.8.)
Deset događaja koji su obeležili proteklu sedmicu
1 DAJMO ŠANSU MIRU
2 ZVEZDINO POLjANČE
3 A SAD MALO MI
4 SAMO TAKO DECO
5 SAMO BRONZA
6 TO JE HRABROST
7 KAD ĆE TAJ NjUJORK?
8 DRŽI SE, CARE
9 AVIONI, KAMIONI
10 JORGAN ZA VOŠU
1 DAJMO ŠANSU MIRU
Svašta
smo čuli, pa i to. U četvrtak, sa juga: Let's give peace a chance. UEFA
dala šansu Partizanu. Ako mu da još jednu, platiće 200 hiljadarki. I
dočekaće Radnički iz Skoplja. Ako ne da, džaba i pesma, platiće više,
mnogo više. I svi ćemo, ako ne budemo fini. A možemo da budemo dobri
kad hoćemo, je'l da?
2 ZVEZDINO POLjANČE
Neko
je baš prevario Zvezdu. Pa, mogli su boljeg da nađu i na nekom bližem
poljančetu nego Barkosa na pampasu ili kako već Argentinci zovu livadu.
Ovako, nešto i muljaju po terenu, ali nema ko da ga metne. Da šutiraju
do sutra, neće da ga daju kao Darko u Glazgovu, onomad. Rendžers isti.
A Zvezda?
3 A SAD MALO MI
E, nećemo više
u taj Bormio. Ovi nam nisu ni do kolena. Tako reče selektor Moka, posle
par pobeda i jednog poraza, od onih. Ni ovi sad nisu ni do kolena onima
iz Bormija osamdesetsedme i šta ćemo sad? Ništa, da igramo kako znamo i
umemo. I da pobeđujemo, nego. Na nas je red. Valjda.
4 SAMO TAKO DECO
Od
onog malog Rubija se tresu gaće i onima što tate mogu da mu budu.
Mačvanu i društvu, jok. Može samo obrnuto. Pola naših dečaka što su
pokorili svet posvetili se malo osvajanju Evrope. Pobedili Rumune sa
108 razlike. Nije lako, pa ne znam kakvi da su levaci. Posle i Špance.
Samo tako.
5 SAMO BRONZA
Nismo ni mi bez
duše. Neka se raduje još neko. Stvarno, ova evropska bronza devojčica
deluje nekako skromno. A nije. Da smo treći, recimo u navodnjavanju,
paradajz bi nam bio kao bostan. I po ceni i po veličini. Zato, poštujmo
svaku medalju. Dođe nam kao hrana. Za dušu.
6 TO JE HRABROST
Ima
raznih definicija hrabrosti. Jedna bi mogla da bude: čovek igra za
Srbiju, a pre mesec dana mu polomljena vilica. Nije Filip Filipović kao
neki što neće na parket zbog zanoktica i straha da im ne propadnu
miliončići. Jeca ga razume. Da nam je više Filipa... I Moki bi bilo
lakše.
7 KAD ĆE TAJ NjUJORK?
Unervozila
se malo teniska nacija Srbija. Taman smo se lepo zaleteli i lepo
uzleteli, kad ono – pauza. Onu siću: Umag, San Dijego i slično, ne
računamo. Zagravamo se za Njujork, tamo gde mljackaju i srču taman kad
čovek treba da servira. Jeca izgubila, pa šta? Bolelo je grlo. Kad će
taj Njujork?
8 DRŽI SE, CARE
Drži se,
legendo. Nisu te obalili svetski divovi, pa neće ni nekakav čir. Divac
u bolnici. Na Urgentnom se uzmuvalo sve živo. Kako i ne bi, legenda je
to. A nema vremena baš za leškarenje. Treba da dođe pola belog sveta u
Prijepolje. I Konan. Ma kakav čir. I Munižaba ga je imao. Pa vaspitao
decu.
9 AVIONI, KAMIONI
Turci se nisu
uzmuvali ovako ni ono 1389. kad su nam došli malo u goste. Pola
Stambola za Žigu. Toliko daju, otprilike. A on čeka, ne idemu se tamo,
nije sve u parama. Kad smo kod para, muka je samo što će najviše da
uzme Rasing. A Zvezda? Pa, malčice je zakasnila...
10 JORGAN ZA VOŠU
Biće
lepo u Novom Sadu, kao nekad, ono kad je igrao Šele. Stižu jorgandžije
iz Madrida. Može li Voša? Pa može se protiv svakog, i protiv Barse, ali
da Ronaldinjo, Mesi, eto i Anri dobiju ovčije boginje. Atletiko nije
Barsa. Može se, samo hrabro. Biće praznik.
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic