Dulles, potpisujem ovo o određenom 'bratstvu' Splita i Beograda...je, je, zvuči strahobalno no mogu to potkrijepiti argumentima.

Dakle, Pula 1986., ja dolazim ma služenje vojnog roka u JRM među 10-15 000 regruta iz cijele bivše Juge...i nekim čudom, već prve večeri, stvaraju se spontana prijateljstva Splićana i Beograđana (ali ne Vlaja i Šumadinaca, već baš pravih fetivih Splićana u 3. generaciji i jednako takvih Beograđana). A zašto i kako- pa na osnovi vrlo sličnog karaktera, duha, smisla za humor,....- tj. svega onig što ja pripisujem čuvenom etonskom BBB criteria.( ovdje naravno u drugom kontekstu).

Zanimljivo da su ta prijateljstva Beograđana i Splićana potrajala svih 12 mjeseci, da su (tj. smo, ja sam ipak genetskim kodom Splitjo) se stalno družili unutar i izvan kasarne, te odgovorno tvrdim da na uzorku zemlje od 22 milijuna ljudi nijedna urbana osovina nije bila,toliko čvrsta koliko Split-Beograd!....možda, možda, bih tu pribrojio još samo sjajne momke iz Skopja.