Oko ove "arogancije bez pokrića" u Srbalja smo se moj drug Dule i ja jedino ozbiljno razmimoilazili u prošlosti. Jel tako beše, Duleone?
Shvatam ja tebe i divim se tvojim naporima da fokusiraš spotlight na ono što je lepo i pohvalno u nas (ima ga, itekako), ali zašto si toliko osetljiv na spominnjanje nečega što je ipak - dokazano - prisutno u načinu razmišljanja kod veeeelikog broja Srba? Sigurno da nije svaki Srbin arogantan, takve generalizacije zaista nemaju nimalo smisla (osim maloumnim mrziteljima svega što počinje sa S... tačnije sa "C"

), ali nije li odlika samosvesnog pojedinca, pa onda i zajednice, da pogleda sebi u oči? Da je sposobna da stane pred nekakvo nacionalno ogledalo i da kaže,
e ovde smo baš zastranili !? Ili, malo brutalnije,
ovde smo usrali motku.
Tragedija kroz koju smo prošli (i još uvukli druge narode u nju) 1990ih, pa onda i NATO odmazda (koja je bila sve samo ne "pravična" - ali nije ovde o TOME reč) - sve se to može dovesti u DIREKTNU vezu sa kurčenjem i širenjem naših "voždova", a uz njih i stotina hiljada oduševljenih patrijota (a bez da je iko uključio mozak!).
Ponavljam opet,
ne radi se o generalizaciji, ali ne vidim ni da se može prenebregnuti nešto što je toliko očigledno? I što nas je već koštalo sranja koja se ne mogu više ničim ni izmeriti.