Glas: Ariljska vijagra diže iz mrtvih
Petak, 7. decembar 2007. 10:45
Deda Mileta Djurić iz Arilja proizvodi suve šljive punjene orasima,
prelivene medom i na svoj proizvod daje garanciju: ko pojede deset
suvih šljiva može dva puta za dvanaest sati sa dve različite!
Garancija, dodaje deda Mileta, važi za - njegove vršnjake,
sedamdesetogodišnjake, za mladje toliko suvih šljiva i oraha može da
bude i više nego - opasno, i navedenu garanciju može da produži u -
nedogled!
"Proizvod sam, kao što sleduje, najpre isprobao na sebi. Da nisam, ne
bih ni davao garanciju", kaže za "Glas javnosti" deda Mileta. Njegov
proizvod, koji se nedavno pojavio u Arilju, a i šire, svuda po Srbiji,
i po Hrvatskoj, gde su ga god probali, posle temeljno izvršenih
provera, nazvali su - jedni - srpska, drugi - ariljska vijagra!
Pre nego što je izmislio ariljsku vijagru, deda Mileta držao je u sred
Arilja seks-šop:"Shvatio sam da nijedan artikal u mom seks-šopu nema
dejstvo kao kad naše, srpske šljive, napunim domaćim orasima, pa ih
posle prelijem medom! Brzo su to shvatili i Ariljci i komšije. Oni koji
su do skora u seks-šop dolazili kradom, po mraku, pa kupovali za -
koleginice sa posla i komšinice, kao komšinice stid da dodju, sada
kupuju suve šljive na veliko u po bela dana", kaže deda Mileta.
Šalu na stranu, Mileta Djurić je i više nego preduzimljiv čovek i u
sedamdesetoj. Kad je bio mladji, pre tridesetak godina, medju prvima je
u Arilju i u tadašnjoj Srbiji otvorio privatnu radnju za mašinsku
obradu koja i dan-danas radi, onda je prešao na obradu proizvoda od
prohroma, imao radionicu medju prve dve u tadašnjoj Jugoslaviji, posle
pravio gibljiva creva...
Kada on i njegovi ne pune šljive orasima, deda Mileta - peče rakiju.
Takvu, da u državnim laboratorijama Kanade i Amerike, kad su radili
kontrolu i analize, nisu verovali da je Miletina rakija proizvedena u
Srbiji.
"Pre izvoza u Kanadu dužni smo bili da odradimo laboratorijske analize
i Kanadjani nadju da je nivo štetnih materija u našoj rakiji četiri
puta manji od zakonom odredjenog minimuma. Nisu ljudi verovali", kaže
dedin zet Nenad Stevanović.
Deda i svoju rakiju, „zlatnu biserku“ koja je na sajmovima u Novom
Sadu, Koštunićima i Beogradu već osvojila 18 medalja, pravi po posebnom
receptu: "Od šljive odvajam koštice i repeljke, jer, sve što ne valja u
rakiji potiče od koštice. Rakiju pečem na starinski način, ali sam za
neke delove recepture angažovao profesore fakulteta, i onda - nema
promašaja. Dobio sam i sertifikat instituta iz Frankfurta na Majni da
je moja rakija čisto prirodna", kaže deda Mileta i najavljuje da će sa
svojom „biserkom“ koju već prodaje po celoj bivšoj Jugoslaviji,
Madjarskoj, Švedskoj, Americi, Australiji, posle sajma u Dizeldorfu,
skorih dana i na sajmove u Parizu i Plovdivu.
"Pratio ja svetska kretanja i vidim da budućnost nije ni u mašinstvu,
ni u seks-šopovima nego u - hrani i piću. Onda smislim da šljive punim
orasima drugačije od svih drugih. Uzmem šljive dok su sirove, tada ih
napunim orasima, stavim u sušaru, osušim po posebnom receptu, onda ih
prelijem medom, zapakujem i - kud veće divote. Dižu iz mrtvih,
garantovano", kaže deda.
"Dugo sam vagao, premeravao i odmeravao, isprobavao i odredio sam da
šljive stavljam u dva pakovanja, manje i veće. Manje, od 180 grama,
može se iskoristiti od dva puta, veće pakovanje je za više upotreba, uz
obavezno upozorenje - mladji da ne preteruju", objašnjava deda Mileta u
šali kako njegov proizvod „blagotvorno deluje na organizam“.
Sem u Arilje i okolinu i čitavu Srbiju, suve šljive u medjuvremenu
stigle su i do - Hrvatske. Hrvati se iz cuga oduševili. Stalno traže
još deda Miletine srpske vijagre: "U kom se god gradu pojave moje suve
šljive u prodaji, tu odmah raste i stepen - švaleracije. Garantovano,
znam po sebi", kaže deda Mileta i sve se okreće oko sebe da ga slučajno
supruga ne čuje.