laki je napisao/la:
Bas ste se raspisali...
Samo mala digresija!
Pocetkom devedesetih Vuk je bio umereni nacionalista i na njegovim mitinzima se nije koristio govor mrznje, osim u jednom slucaju kada je rekao da ce odseci ruku onom ko podigne muslimanski barjak u Srbiji. Bilo je govora o slobodi stampe, kriminalu, socijalnim problemima, diktaturi koju je tadasnja vlast sprovodila, kao i ugrozenost za Srpski narod van granica. Kod Vuka nije bilo teritorijalnih pretenzija i cak se u pocetku zalagao za ocuvanje avnojevske Jugoslavije.
Vidi cijeli citat
Laki, druže, moram ovo da prokomentarišem. Ne iz želje da sad polemišemo nas dvojica, već čisto zarad utvrdjivanja nekih istorijskih činjenica. Pogotovo onih koje su - nekako
prebrzo, čini mi se (

) - već prešle u kolektivni zaborav. Dakle, koliko se ja sećam,
prva javna ličnost iz Srbije, čovek koji je
prvi posle Titove smrti otvoreno progovorio o mogućnosti raspada Jugoslavije i
prekrajanju baš AVNOJevskih granica je bio niko drugi do Vuk Drašković, glavom i bradom! Nisam siguran tačno koje je to godine bilo, ali Slobino "Dogadjanje naroda", ili njegov čuveni govor na Gazimestanu, 1989., tada još nisu bili ni na radaru! A Vuk je ozbiljno uzdrmao javnost, posebno hrvatsku, kada je u podužem intervjuu za
zagrebački START izjavio da bi , "ne daj Bože", raspad Jugoslavije nužno doveo i do preispitivanja AVNOJevskih granica koje su bile nametnute Srbiji od strane Kominterne (parafraziram, naravno). Na pitanje Startovog novinara, na šta konkretno misli, Vuk je, ni pet ni šes', podsetio kako su Srbiji u Versaillesu, 1918., saveznici otvoreno ponudili da aneksira veliki deo Hrvatske i Bosne, kao nagradu za njeno učešće i veliku žrtvu koju je podnela u I Sv. ratu, ali je ona to "iz altruističko bratsko-južnoslovenskih razloga"- odbila. Ja sam lično tada prvi put uopšte i čuo/pročitao čuvenu tezu o granici na potezu "Karlobag-Virovitica".
Ako postoji online arhiva magazina START, ovaj intervju bi bilo lako iskopati. Ja se još sećam kolika se frka digla u čitavoj zemlji nakon što je bio objavljen. Čak je i zvanični državni vrh reagovao tako što je oštro osudio "povampirene velikosrpske pretenzije koje su do nogu bile poražene u revoluciji i NOB"! Za razliku od njih, medju srpskim nacionalistima je Vuk tim intervjuom zadobio ključne poene i od tada zapravo počinje njegov politički uspon koji će kasnije kulminirati osnivanjem SPO. Ne zaboravimo ni to da je SPO u samom početku bio jedina ozbiljna protivteža komunistima!
Naravno, Vuk je posle toga vrlo vešto menjao dlaku i to nekoliko puta (Bože, kako mu samo pristaje ona poslovica, kao da su roditelji već znali u kakvog će demagoga izrasti!).
Ispravi(te) me ako sam posvadjan sa faktografijom.