Ako je reč o Srbiji u Prvom svetskom ratu, onda je meni lično roman
Srpska trilogija, Stevana Jakovljevića,
daleko najjače pisano delo na tu temu.
Vreme smrti sam pročitao jaaaako davno i tada mi je ta kniga (tada su bili objavljeni "samo" I i II tom, dok su se III i IV pojavili kasnije) delovala prenapumpano, pre-grandiozno, megalomanski...kao da je Dobrica tim delom unapred bio rešio da postane srpski Tolstoj! Možda ga opet pročitam - ako budem imao vremena - i uporedim utiske "nekad i sad".
"Unatoč mojim političkim gledanjima" (

), nazivi kao što su Zejtinlik, Krf, Albanija, Prokletije, itd., i u meni izazivaju napad emocija. Pored već poznatih opštih mesta u vezi Srbije u I Sv. ratu, ja sam za tu epopeju vezan i lično/porodično, obzirom da mi je deda po ocu bio jedan od "1300 kaplara", na šta sam veoma, veoma ponosan.
Pre nekog vremena sam ovde već pisao o filmu "Tamo gde cveta limun žut" koji me se jako dojmio (manje važne kritike/zamerke, na čisto tehničkom planu, bih da preskočim). Kad sam u januaru boravio u Bgdu taj DVD je bio prvi na mojoj shopping listi. Od povratka sam ga već nekoliko puta pozajmljivao svojim prijateljima Amerima (i ne samo njima). Toplo preporučujem ovaj film svakom ko želi da sazna nešto više o srpskoj golgoti i vaskrsu, 1914-1918.
Odličan je! Vredi ga pogledati makar samo zbog izuzetno retkih i vrednih autentičnih filmskih snimaka.
P.S. Tek da ne pomislite kako imam nešto protiv Dobrice Ćosića, njegove Deobe su mi jedan od najboljih srpskih romana. Ali, Vreme smrti... jok, brate!