Pa i slava se slavi tri dana... cvrc, cvrc, cvrc. Nego, brate Shone,
el (copyright: Shaban) si ti to počeo da diskretno propagiraš Islam otkada si se vrnuo iz Idžipta, ili se to meni samo pričinjava?

?
Nemoj još da nam kažeš da si prestao da trošiš

?!
Apropos "Krsne Slave", evo i mog skromnog doprinosa diskusiji - isključivo na osnovu sopstvenog iskustva, još od malih nogu...
- Osim što se na taj dan slavi Svetac koji je "zaštitnik kuće i porodičnog imena" (otud i prenošenje slave sa oca na sina, dok se od žene očekuje da udajom prihvati muževljevu slavu), medju Srbima je bio popularan i mit o Slavi kao danu/datumu kada su naši preci prihvatili hrišćanstvo. Iako mitski, taj momenat daje svakoj slavi neku posebnu auru, da ne kažem, gotovo meta-istorijski, ili van- / nad-vremenski značaj. Zaista, čudan je osećaj samo kad pomisliš na to da su tvoji preci, tamo još neke 1200 i koje godine, baš na TAJ dan postali Hrišćani (ili "Krstjani", kako su Bogumili sebe nazivali)... i da se onda taj dan slavio u kući svakog tvojeg pretka (patrilinealnog!), iz generacije u generaciju, sa kolena na koleno, kroz vekove, ratove, kroz nebrojene patnje i radosti. Ja lično ne verujem u to, ali moram da priznam da mi se kao mit ta ideja veoma dopada.
- Kada sam bio klinac, a to je bilo doba Titove Jugoslavije, "Krsna Slava" je bila nešto kao politički litmus-test za gradjanstvo. Ako si bio član Partije (jedne jedine

), podrazumevalo se da si "raskinuo sa tim nazadnim običajima" i da slavu ne slaviš. Dogadjalo se, recimo, da su ljudi bili pozivani na saslušavanja u OZNU/UDBU/DB, ili su dobijali "partijske opomene" ako bi ih neko olajao da su "kuvali žito" dan pred 19. decembar (Sv. Nikola) ili neki drugi u narodu popularan slavski datum.
- Kad smo već kod slavskih datuma, pored već spomenutih Sv. Nikole (usudio bih se reći da tu slavu obeležava 50% Srba... Beogradjana sigurno!) i Arandjelovdana, popularni su još i Jovandan - 20.01., Mitrovdan, 8.11 , Djurdjevdan 6.05., Djurdjic - 16.11. i Sv.Stefan, 9.01; medju "manje" slave spadaju Mratindan, 24.11, Sv. Petka/Petkovdan, 27.10., Sv. Ilija - Ilindan, 2.08.,itd.)
- Ja lično ne vidim neki veliki problem u tome što veliki broj Srba koji danas slave svog porodičnog sveca "ne znaju pošteno ni da se prekrste". Priznajem da mi idu na ganglije svi novoreinkarnirani pravoslavci-hrišćani, ali to su - za mene - ljudi koji su "iznenada" otkrili svoju hrišćansku dušu i, odjednom, počeli da idu u crkvu, da se mole Bogu, nose krstače oko vrata i kače kič-reprodukcije ikona po kuhinjama. To je to novokomponovano, turbo-folk srbo-pravoslavlje koje me ni najmanje ne interesuje, osim kao kulturno-sociološki fenomen.
Ali, kada je u pitanju "Krsna Slava", onda je tu religija od sekundarnog značaja i prisutna je, uglavnom, samo u odredjenoj ikonografiji, dok je osnovni smisao slave
negovanje porodične tradicije. Ja u crkvu ne idem niti sam vernik; štaviše (za razliku od
ladje, na primer

) , o crkvi nemam nimalo pozitivno mišljenje (dobro, možda je 5% OK

), ali 19. decembar/prosinac je datum koji se svečano obeležavao još u kući mog Dede, a nakon njegove smrti, u našoj kući, odn. domu u kojem sam odrastao. Nakon smrti mog oca, Slava Sv. Nikole je "prešla" na mene i to mi je više nego dovoljan razlog da taj dan ispoštujem, iz godine u godinu, onako kako običaj nalaže. Dobro, neću ići u crkvu da "osvetim kolač" (odnosno hleb/kruh) i da ostavim popu 100 dolara... Ali ću svakako tog dana zapaliti slavsku sveću i još jednu, ispred slike Ćaletove i Dedine i pripremiti zakusku za prijatelje... pa, ko dodje!
- Za kraj, jedno "picajzla pitanje" (

): Primećujem da neki ovde pišu 3. padež od "svetac"-
svetcu, a 4. padež-
svetca. Ja sam - u onoj
predratnoj gimnaziji (

) - učio da se "t" gubi (svetac - sveca, svecu, sveca...). Ko od vas zna, šta je pravilno prema najnovijem hrvatskom (i makedonskom!) pravopisu?