Sretna slava svima koji slave.
Moja slava je Djurdjevdan i po tatinoj i po maminoj liniji.Medjutim,caletov otac,odnosno moj pokojni deda je bio komunjara i nije nikada drzao slavu(do 90tih

),za razliku od babinih koji su bili bliski crkvi i verovanju.Babin deda je npr. bio prota u Karlovcima,baba je isla u crkveni hor,itd.Medjutim zarad dede ona se odrekla slave ali ne i odlaska u crkvu.A onda standardna prica 90tih koja meni nikad nije bila jasna..a zasto mi sad idemo na slavu kod deda Ace?
Sa mamine strane totalno drugacija prica.Kao dalmatinski Srbi svi odreda su isli u crkvu.Valjda je to iz razloga sto su i njihovi prijatelji,kumovi,komsije Hrvati redovno isli u crkvu,kontam jednostavno da u Hr nije bio bauk otici u crkvu kao u Srbiji.Ovde si odmah postajao nepodoban ako bi otisao.Znaci,nije da ti neko brani da odes..ali..to ima svoje drustveno-socijalne posledice.
Tako sam ja i krsten u Kninu kad sam imao 5 godina.U tom kraju ima jedan interesantan fenomen,naime,mnogi Srbi su vrlo cesto isli i u katolicke svetinje,a i Hrvati su odlazili u srpske,odnosno pravoslavne.
A sto se tice direktnog pitanja sta je to slava mislim da je manje vise odgovoreno.Osim slava mislim da je razlika izmedju katolika i pravoslavaca post.
Post predstavlja uzdražvanje od određene vrste hrane ("mrsne"), kao i od svakog oblika grešnih dela, pomisli i želja. Pored molitve, i svega što služi duhovnom životu, Sveti Oci pripisuju i postu naročitu važnost. Oni su posmatrali telo i dušu kao jednu celinu i tako ih i tretiraju u svim njihovim manifestacijama. Duša deluje na telo kako živonosno, tako i smrtonosno, što u obratnom slučaju isto i za telo znači. Nema ostvarenja ni ispunjenja čovekove ličnosti ako sve sile duše: razum, volja i osećanje, kao i telo uzajamno ne sudeluju. Ali, to nije moguće postići bez prihvatanja posta, i duševnog i telesnog.
Svrha i namena posta [uredi]
Post ne znači da se samo uzdrlavamo od mrsne hrane, već u prvoj liniji to je odricanje od zločestivih misli, želja i dela. Telesni post je svakako neophodno pomoćno sredstvo za uspešnu borbu protiv strasti, naročito protiv gordosti koja je koren svakog daljeg zla. Telo koje u grehu ima zajedničko učešće sa dušom, treba sa njom u i vrlinama da ima učešća. Stvaran post je u prvoj liniji uzdržavanje od svake pohotljivosti. Bez duhovnog posta, kažu oci, sam telesni post Bog ne prihvata. Post ima u prvom redu duhovni smisao i on je organski povezan sa celokupnim duhovnim životom. Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj svemilosti. Kod sticanja svih vrlina i kod ispunjenja svih zapovesti, Sveti Oci pridaju vrlini rasuđivanja najveću važnost. Rasuđivanje znači dar razlikovanja onoga što je korisno, i onoga što je štetno - tamo gde je istina, i tamo gde je laž.
Veliki godišnji postovi [uredi]
- Vaskršnji Post (Veliki, Časni) - 7 sedmica
- Petrovski Post (Apostolski) - (trajanje zavisi od datuma kada pada Vaskrs, oko 40 dana)
- Gospoinski Post (Bogorodičin) - 2 sedmice
- Božićni Post - 40 dana
Ja bih ga u jednoj recenici definisao kao potrebu coveka da pokaze snagu duha u odnosu na telo.
Post postoji jos u islamu za vreme ramazana.