Nego, gledam ovu mapu pa se prisećam mnogih lepih trenutaka... Skopje, Ohrid, Solun...
Jedan od najvećih tripova za mene je bio obilazak Svete Gore (Mt. Athos). To vam je na mapi onaj krajnji desniu od tri poluostrva/kraka južno od Soluna. Na samom kraju tog poluostrva, koje se inače gotovo okomito diže iz vode nekoliko stotina metara uvis, se nalaze isposničke ćelije. Obilazeći Svetu Goru brodom imao sam sjajan pogled na njih... onako gotovo da su usečene u samu okomitu stenu koja, tako "izbušena", više liči na švajcarski sir. Svaka od tih pećina ima i svog "stanara" a to je monah koji tu provodi bukvalno 24 časa dnevno, u potpunoj izolaciji i asketskoj posvećenosti Bogu, Isusu i Svetome Duhu... Ekstremno? Da. Fascinantno? Neizmerno!
Naravno, mi, "turisti", smo imali pregršt pitanja za vodiča. Kako se kaludjeri hrane? Da li možda bacaju ozgo udicu (moja genijalna ideja

) ? Odakle im voda za piće? Itd...
Odgovor na ova i slična pitanja, prema našem vodiču, je u plovilu zvanom,
brod-snabdevač. U dogovoreno vreme, brod sa osnovnim namirnicama i vodom se približi obali, a onda "ozgo" svaki monah spušta kofu na uže i ovi dole je popune, ko Božić Bata!
Nezaboravno, baš kao i oni manastiri u Meteori!