Pjer je napisao/la:
Sad cu ja cenjeni profesore da te pitam da li si upoznao makar i preko neta nekog Albanca kojem nijem na prvom mestu nezavisnost i cisto Kosovo pa tek onda sve ostale blagodeti zivota,ja koji sam 33 godine ziveo u pristini veruj mi nisam upoznao takvog,postenih,iskrenih dobrih ima ali kad se pokrene pitanje Kosova tu su svi kao jedan i nema nacina da im objasnis da moze drugacije od nezavisnog i cistog Kosova,mozes im
objasniti ko su njihovi lideri,priynace oni i da jeste tako ali da vredi istrpeti to jer to donosi nezavisnost.Imao sam mnogo poznanika medju Albancima i veruj mi bez obzira na nivo obrazovanja to je tako zato sam i prekinuo svaki kontakt sa njima ostao je jedan koji je u Finskoj jos od 90 te i uopste i ne ide na Kosovo,eto barem jedan primer ali on potvrdjuje pravilio da nema mogucnosti za razgovor sa zaslepljenima.
Vidi cijeli citat
Cenjeni druže Pjer, umesto odgovora, je l' može jedno kontra-pitanje: A koliko si ti
Srba upoznao kojima nije na prvom mestu
ostanak Kosova unutar Srbije??? Ono, "ma tu nema diskusije, BRE!" Vidiš, ja mislim da je zaslepljenost bila
vekovima usadjivana na obe strane. Mi smo na Kosovo gledali samo kao na
svoju dedovinu, kolevku, šta li već, a u tom filmu su Albanci bili samo
statisti (u najboljem slučaju!).
Po istom principu isključivosti, Albanci su bili i ostali zadrti u
svom ekstremizmu i nisu ni pomišljali da se otvaraju prema nama, nego su generacijama prenosili san o konačnom "oslobodjenju".
Dakle imaš
dva tvrdoglava vola od kojih svaki vuče na svoju stranu...
Uostalom, jedan od razloga što su pregovori sa njima propali (i prouzrokovali bombardovanje 1999.), je bio taj što je naša, srpska, strana postavila uslov da za sagovornika prihvata
samo one albanske predstavnike koji se
javno odriču "sna o nezavisnosti". Pa, kakvi su to onda "pregovori", aman? Ko tu uopšte pomišlja na mogućnost nekakvog konsenzusa na kraju?
Za kraj, reći ću ti da sam ovde, u NY, upoznao puuuuno Albanaca. Neki su, priznajem, prestali da mi se javljaju tamo negde od 1999., ali sa većinom sam, Bogu hvala, još uvek u dobrim odnosima. Sa njima sam uvek mogao i još uvek mogu da otvoreno pričam o svemu. Nemam tu ama baš nikakav problem.
P.S. Čini mi se da si baš
ti jednom napisao, kao odgovor na moj post da "ne želim da živim u zajedničkoj državi sa 2 miliona neprijateljski nastrojenih stanovnika", da je medju Albancima svojevremno bilo i te kako onih koji su bili lojalni SFRJ i sa kojima se moglo saradjivati, ali da su se odnosi nepovratno poremetili nakon što su oni krenuli da prave paralelnu državu, 1980ih. Nisam siguran, pomozi mi da se prisetim(o).