Slušajte, ništa nije tako crno-belo (puj puj puj), pa ni priča o Zvezdi kao "srpskom klubu". Kada sam ja još kao dete zaradio virus Zvezde, to je bilo zbog familije koja je listom navijala za taj klub. Polako, vremenom, sam, kao, skapirao da je to zato što Zvezda "nije državni tim kao oni". U to vreme, JSD je stvarno imao veliku moć iza sebe - JNA, pa i država - što je raznorazne grupe ljudi, od Triglava do Vardara, užasno nerviralo. E, sad, u mojoj familiji (koja je zaista bila velika) je važila priča da je Zvezda "skrivena opozicija". Ali, ne toliko "srpska", koliko "antikomunistička". Što je bilo sasvim u skladu sa njihovim iskustvom stravičnog stradanja pod komunistima - ne zbog srpstva (niko nije bio u četnicima; jedan zabludeli član je čak bio poznati partizan!) već zbog navodnog, "gradjansko-buržoaskog" identiteta. Tako je Zvezda mojim ujacima, stričevima, tetkama & Co. bila kao nekakva mala osveta protiv bahatih generala i partijaša koji su "još juče čuvali ovce, a danas se već šire po Dedinju".
Priča je naravno budalaština, ali je bila vrlo popularna u ono vreme i mnogi su baš zbog toga zavoleli Zvezdu. Dakle, radilo se o nekakvoj "kvazi-opozicionarskoj" priči koja je za jedne bila "srpska", za druge "anti-jugoslovenska", a za treće "antikomunistička"...

A to me sve vraća na najdražeg filozofa, jednog od najvećih genijalaca XX veka, Ludwiga Wittgensteina koji je prvi ukapirao da nijedna reč, nijedan naziv, nijedno ime, nemaju nikakvo značenje "sami po sebi" (ili, da budem do kraja akademski kurajber, "sui generis")... značenje reči je u onome što ljudi od nje naprave, odn. kako je koriste. Tako je i Zvezda značila različite stvari različitim ljudima.

Nije li i Hajduk jednima bio simboil hrvatskog jugoslAvenstva i antifašizma? A drugima je postao "simbolom hrvatske neovisnosti"?
Sve je u čitanju.