bojim se da je s Didom doslo do nerazumijevanja iskljucivo zbog toga sto se nije prepoznao nacin na koji je on razmisljao o cijelom "slucaju" (utvaram si da mogu naslutiti o cemu se radi, jer bih i sam reagirao isto): ima tu pred sobom izravnog svjedoka nekog intrigantnog povijesnog dogadjaja i pusta ga da sve "izbaci" iz sebe... mnostvo detalja i mozda sitnica koje ne mogu promijeniti opceniti stav oko neke stvari, no mogu ga svakako obogatiti, okititi nekim do sad nepoznatim detaljcicem, te pomoci u sagledavanju stvari i s druge strane. A poznavati drugu strane je jako bitno. Nismo dzaba proveli 4 godine maltretiranja proucavanjem izvora, vrlo cesto medjusobno kontradiktornih, pa kasnijim interpretiranjim istih, cesto i "na silu" na suprotan nacin, kao neka obavezna stilska vjezba.
to je jedna vrsta znatizelje, koja se na zalost netrenirana i neistesana rijetko srece i koja je onima koji je posjeduju ili ugradjena u sam odgoj ili su je stekli tijekom zivota, a koja omogucuje saslusavanje sugovornika, bez obzira na njegov stav. Takva znatizelja pusta sugovornika da se izrazi, bez obzira na to sto mozda govori gluposti. I nema a priori osude "on je vaki, naki, dzubre od coveka, necu ga uopce slusat, nema on meni sta pricat, svi znamo kako je to bilo". I nema tu nista lose.
kad smo vec na toj tematici, imam slicna iskustva s akademikom Dusanom Bilandzicem, nekadasnjom eseferjot zvjercicom srednjeg ranga, a sad velikim demokratom i Hrvatom. Bilandzic je osjetno posenilio zadnjih godina, no kad sam ga slusao u sklopu svojih postdiplomskih predavanja sad vec davne 2001, bio je pripovijedac ko grom. Malo mu je trebalo da skrene s teme i pocne se prisjecat svojih dana kad je gradio drzavu i socijalizam... kad se na stolici odmakne od stola i nasloni dlanove na stol, nije tesko zamisliti neumoljivog partizanskog komesara s pistoljem oko pasa, kako dijeli pravdu tamo '45 na Svilaji. Navedena borba ga je obiljezila za cijeli zivot, pa je jos i te 2001. za 50 000 ljudi upotrebljavao izraz "tri divizije"

ili njegovo nekriticno velicanje Wehrmachta i svega njemackog. Bilandzic je (bio) naoruzana komunjara i dao bih se kladit da ima bar nekoliko ljudi na dusi, no meni je bio zanimljiv cisto kao ZIVI izvor tih vremena i nacina razmisljanja, za mene je bio pokusni mis u laboratoriju, u kontroliranim uvjetima... ti ljudi su stvarno vjerovali da grade novi svijet i da tko nije s njima, taj je protiv buducnosti i kao takav buducnost ni ne zasluzuje. Lako je nama iz danasnje perspektive nesto kritizirat i zgrazat se nad necim, no treba probati gledat stvari iz njihovog, sasvim konkretnog rakursa.
Dakle, skupit sve partizancine/ustase/cetnike dok su jos zivi, ukljucit diktafone i snimaj, nek pricaju satima... analizirat i kritizirat cemo poslije
[uredio ian wright - 08. veljače 2010. u 22:34]