Dule, koliko sam skužio uvođenje Jasenovca u priču o izvinjenjima dogodilo se s tvoje strane nakon Mihinog pitanja o deklaraciji o Srebrenici: "Nego nitko mi ne kaže što mislite o deklaraciji o Srebrenici. Genocid, nije genocid, treba li posebna deklaracija, treba li uopće deklaracija? Zanima me što vi mislite."
Bit tvoje opaske kojom si otvorio svoj post o srebreničkoj deklaraciji sažeo si po meni u sljedećem stavu:
"miha1, bez ljutnje, ali treba uvek da gledas prvo svoje dvoriste - sta recimo ti mislis o deklaraciji Sabora o Jasenovcu, koji je desetinama hiljada - mereno u ljudskim glavama - gori zlocin, bez ikakve namere da ulazim u nacionalna prepucavanja, to mi se gadi, ali cisto da vidim koliko si dosledan".
1. po meni radi se o potpuno neadekvatnoj analogiji na više razina; državnopravnoj i generacijskoj:
- a) državnopravna razina: stvar ovoga, sadašnjeg Hrvatskog sabora oko koje bi trebala postojati "odgovornost" i eventualna moralna obaveza koja bi zahtijevala jasno određenje, ispriku, deklaraciju ili što već, adekvatnu onome što se traži od srbijanske skupštine vezano uz Srebrenicu su događaji poput ubojstava u Gospiću, Osijeku, Sisku, Pakračkoj Poljani, Gruborima, Paulin Dvoru, Ahmićima, Stupnom Dolu... To bi bio adekvatno "gledanju u svoje dvorište".
Događaji vezani uz Jasenovac tiču se neke druge države koju je upravo srušio pokret koji je utemeljio današnju RH kao sljednicu SRH i ZAVNOH-a. Dakle, ova država je državnopravno čista negacija NDH-a i kao takva nema nikakve odgovornosti za njezine nakaradne postupke. Današnja srpska država ima jasan državnopravni kontinuitet sa srpskom državom iz '90-ih i kao takva ima "odgovornost" za događaje iz '90-ih, kao i hrvatska država sa svoje strane.
- b) generacijska razina: Srebrenica (i ostali događaji iz '90-ih) su stvar današnjih srpskih generacija, one su njihovi suvremenici na različitim razinama - svjedoci, učesnici, pasivni promatrači, aktivni protivnici, suputnici... isto kao i današnje hrvatske generacije u odnosu na analogne događaje iz '90-ih. Ove današnje hrvatske generacije nemaju se nikakvog razloga osjećati odogovornima za Jasenovac i NDH-a jer te stvari naprosto ne spadaju u njihov generacijski horizont unutar koga su objektivno mogli svojim činjenjem ili nečinjenjem nešto promijeniti ili na nešto utjecati. Jednako apsurdno bi bilo od sadašnjih srpskih generacija tražiti da se svečano ispričaju za ubojstva u beogradskoj skupštini, sibinjske žrtve, šestojanuarsku diktaturu, četničke zločine ili slične bisere od prije 80, 70 ili 60 godina. Naravno, ne govorim o reciprocetima u razmjerima zločina nego o strukturnim analogijama.
2. Većina ostalih tvojih neslaganja i nedoumica vezanih uz ono što sam napisao proizlazi upravo iz neobraćanja pažnje na ovo što sam opisao pod gornjom točkom. Institucionalno se u Hrvatskoj na suočavanju, podsjećanju, određivanju i obilježavanju jasenovačkog i ostalih endehazijski zločina u nekom vremenskom kontinuitetu od 65 do 69 godina učinilo dosta (nema potrebe da sad ponovno pobrojavam stvari iz prethodnog posta), bilo da se radi o onome što je forsirao "autoritarni režim", bilo ovaj neautoritarni.
Što se tiče procjene "iskrenosti" mislim da tu stvar naprosto metodološki ne bi trebalo uvoditi u u kontekst postupaka kojima se bavi institucionalni segment društva. Države se ne bave "iskrenošću", one nešto čine ili ne čine, a iskrenost možemo opravdano tražiti na individualnoj razini, među ljudima od krvi i mesa.
Ova država, odnosno država koja ima opisani kontinuitet (ZAVNOH, SRH, RH) je što se tiče Jasenovca učinila u nekim razumnim okvirima dovoljno, i na nekoj razini adekvatnoj protoku vremena, čini i dalje. Moglo bi se možda malo više novaca uložiti u kritička povijesna istraživanja vezana uz taj period ili u dodatno uređenje jasenovačkog kompleksa i drugih spomenika, ali to su već nijanse, za koje se nadam da će se naći i novaca i volje u budućnosti.
Dakle, saborska deklaracija o Jasenovcu ili o NDH-a ni u kojem slučajnu nije nešto na što bi parlament ove države bilo po "zapovjednoj" ili po "moralnoj" odgovornosti bio dužan ili obavezan i to upravo iz elaboriranih "državnopravno-kontinuitetskih" i "generacijskih" razloga.
Osobno, ne bih imao ništa protiv nekakve deklaracije (ali nikako u formi isprike) kojom bi se Sabor, kao institucionalni predstavnik sadašnjih generacija, činom dobre volje odredio spram NDH-a, Jasenovca i događaja u 2. svjetskom ratu kao što to ova država već 60 i kusur godina čini kroz institucionalne kanale (tekst ustava, kalendar državnih praznika, službene obrazovne programe, obilježavanje događaja i posjete državnih delegacija...). No, ponavljam, ovaj Sabor, i ova država nemaju takvih "obaveza" kao što ih imaju spram događaja iz '90-ih.
[uredio dida - 10. veljače 2010. u 13:53]