Osim ove provokacije, a o čemu je „Alo!“ već pisao, Srbi su u Hrvatskoj poželjni samo leti, dok su zimi metafora za „zle sile“.
Tako se, na primer, kraj zime na Hrvatskom primorju slavi spaljivanjem lutaka sa srpskim imenima. Naime, kako smo već pisali, u Vodicama kraj Šibenika prvo obese, pa potom spale lutku koja se zove Jovan, a u Baderni kod Poreča vešaju Stevana! Iako se u oba slučaja radi o procesiji tokom koje se teraju zle sile i priziva lepo vreme, interesantno je i to da Baderničani ime svoje lutke tretiraju kao „uvredljivu asocijaciju“ na ime njihovog župnika Stipana Bošnjaka.
Naravno, priča o „poželjnosti“ Srba u Hrvatskoj ne zaustavlja se na tome. Brojni napadi na automobile i autobuse sa našim registarskim tablicama, kao i uvrede zbog ekavice, takođe su deo „turističke ponude“.
S obzirom na to da se brojka od 1.246 ostrva poklapa sa rezolucijom UN-a o situaciji u Istočnom Timoru, koja je doneta iste 1999. kada i „naša“ o Kosovu, bilo bi zanimljivo videti reakciju tamošnjih žitelja na ovakvu vrstu reklame.

Za sladoled 300 dinara!

Letovanje u Hrvatskoj srpskim turistima moglo bi da predstavlja avanturu i zbog cena, koje su previsoke čak i njihovom stanovništvu.
Cene sladoleda kreću se od sedam kuna za najjeftiniju „snjeguljicu“, pa sve do 21 kune za „king dabl“. Po kursu Narodne banke Srbije za jednu kunu vam treba 14,23 dinara, što znači da samo na ovo slatko osveženje treba potrošiti između 100 i 300 dinara po komadu.
Ništa bolja situacija nije ni povodom cena hrane i pića. Kafica će vas na Hvaru koštati oko 215, a pica u Rijeci čak 1.000, a cene morskih specijaliteta penju se do vrtoglavih 2.500 dinara!