Pižone, hvala na ozbiljnom i iskrenom rezimeu. Prokomentarisao bih nekoliko stvari.
Prvo, što se tiče mojeg nepoznavanja prilika u Srbiji, jer živim ovde, to može, ali ne verujem da je baš tačno. Moja cela porodica i veliki broj veoma bliskih prijatelja nikada nisu ni napuštali Srbiju, a sa njima sam u redovnom kontaktu. Moj zet je, kao i ti privatnik koji, gle čuda, čak stigne da izveze nešto !!! Ali i on potvrdjuje tvoju priuču, sve su to muke Tantalove kad si "mali igrač". Sestra radi u jednoj komisiji za uskladjivanje domaćih zakona sa pravililma i propisima EU. Priče koje od nje slušam su živi haos. A do pre nekoliko godina je bila šef kabineta jednog mudonje i na kraju je morala da samoinicijativno napusti to mesto jer više nije mogla da gleda kradju, korupciju i protekciju u čemu je najnapredniji bio izvesni ministar. Svakodnevno pratim naše medije, čitam vesti, zanimam se... hebga, Beograd nikada nije otišao iz mene niti će.
Drugo, žališ se na državu koja ne štiti gradjane, poštene radnike i privatnike itd. Možeš li mi reći, KADA je to u svojoj celokupnoj istoriji Srbija imala takvu vlast odn. državu? KADA je to srpska država štitila svakog gradjanina podjednako? Mislim da se upravo zato - odn. zbog silnih privilegija koje su i dalje u opticaju "medju odabranima" - izvesni uticajni krugovi svim silama odupiru ulasku u EU. Jer, jednom kada budemo deo nje, mnoge stvari iz tog arsenala bahatosti više neće biti moguće. A tamo ipak idemo, zar ne?
Treće, pišeš kako uopšte "ne treba velika pamet" da bi se zaključilo da ne treba ratovati. Uz dužno poštovanje, forumski druže, ovo mi zvuči ko ona deca cveća iz 1969. "Vodimo ljubav a ne rat". "Rat ubija decu". itd... Ako ne treba velika pamet,
zašto smo ga onda koji k...c vodili???? Ili se to
ne računa??? Možda smo svi tada imali "malu pamet", pa nam se, eto, omaklo?? Vidiš, meni je ta vrsta kolektivne amnezije u Srbalja fascinantna. Kao, "ono je bila nekakva aberacija, nešto nenormalno, to uopšte nismo bili mi i ne znam ni sam kako nam se to dogodilo..." Za razliku od takvog gledanja, meni je čitav period diktature, ratovanja i divljanja I TE KAKO važna referentna tačka. Jer, to
jesmo bili MI, poludeli smo bili masovno i JOŠ UVEK nismo svi izašli iz tog stanja uma. Još uvek nismo izvršili dekontaminaciju i denacifikaciju u sopstvenim redovima, kao što su to Nemci uradili posle II Sv. rata. Meni je to VEOMA BITNO kao nekakav indikator gde smo i KOLIKO JE TEŠKO da izadjemo jednom za svagda iz tog stanja. Da uopštim, mislim da je kod tebe - i kod dobrog broja sasvim normalnih i pametnih Srba, na delu jedna paradigma koja ide otprilike ovako: sve ono što je bilo loše (dakle, prošlo vreme) je loše za svakog normalnog čoveka; sve ono što je danas dobro (sadašnje vreme) - recimo okretanje ka EU - je isto tako "normalna stvar". Ni za to, izgleda ne treba "velika pamet".
Ja se sa takvim načinom filtriranja stvarnosti ne slažem. Za prošlost sam već objasnio zašto; a za ovo danas, mogao bih da postavim pitanje, kako to da se Belorusija ne kreće u pravcu EU? Kako to da naši domaći Rusofili ipak ne vode državnu politiku (a ima ih na tone)? Ili, da li ja, kao neko ko je mnogo daleko od Srbije, grešim kad kažem da mi se čini da u Srbijii još uvek postoji opcija "je..š Evropu; a NATO nas je bombardovao"? I da ta opcija nije nimalo naivna? Okretanje ka EU je možda normalno za tebe )i mene), ali tu ima još da se borimo sa kojekakvim aždahama (istim onima koje su iznedrile onaj užasni rat).
A ako si ti u pravu ("EU je normalan sled stvari", otprilike), onda će i sve ostalo nekako "normalno" doći na svoje mesto... zakoni, porezi, finansijska inspekcija, država koja te "štiti" ... a biće i mleka i putera (btw, jel Puter ili Buter?) . Mada - za mog imenjaka iz NS - mleko i puter samo podižu holesterol. Pij zeleni čaj i koristi maslinovo ulje.
[uredio NYC - 30. prosinca 2010. u 21:34]