NYC je napisao/la:
Dule, nisam znao to za Gavrilovića i Bojovića. Imaš neki izvor?
Inače, 1980 i neke (čini mi se 1987.) Koštunica i Čavoški su objavili sjajnu naučno istorijsku studiju, "Stranački pluralizam ili monizam" u kojoj su detaljno izanalizirali uzurpaciju Narodnog Fronta od strane KPJ odmah nakon završetka rata. Studija nije mogla biti objavljena u Srbiji, već ju je, u obliku nekakvog separata,na novinskom papiru, objavila ljubljanska "Mladina"! Mislim da je kasnije, konačno, doživela i svoje izdanje (kako joj i priliči - u vidu knjige) u Srbiji.
Iako o autorima nemam pozitivno mišljenje kad je u pitanju njihov potonji politički angažman, moram im skinuti kapu za krajnje ozbiljan naučno-istorijski angažman čiji je rezultat prva studija ove vrste "u nas", odn. prvi objavljeni tekst koji je bacio svetlo na izuzetno bitan i mutan period jugoslovenske i srpske istorije (1946-48). Bez preterivanja, način na koji je KPJ uzurpirala vlast i razbucala Narodni Front iznutra, eliminišući u procesu Demokratsku stranku ("Čika") Dragog Jovanovića i Milana Grola (kao i Mačekovu HSS u Hrvatskoj) bi mogao komotno da posluži kao scenario za jedan ozbiljan politički triler.
Bila je to banda neopevana, a glavni "argumenti" su im bili: motka, pesnica, bokser i (ah, naravno) utoka. Na taj način su "pridobili narod" uz sebe, a od prvog dana su se borili ne samo protiv nekakvih mini-stranaka van NF nego , prvenstveno, protiv konkurencije unutar Narodnog Fronta! Jer, tu je bio najveći problem za njih - kako eliminisati sa političke pozornice "one druge" koji su takodje bili antifašisti i apsolutno ničim nisu ukaljali obraz tokom 4-godišnje okupacije? Nije im trebalo mnogo vremena da se "opsete" kako to treba odraditi. Uostalom, njihovi heroji, vodje i uzori su bili Džugašvili & Co. - ljudi koji su i te kako imali iskustva u "eliminaciji konkurencije". Procenjuje se da je Visarionovič očistio nekih 11 MILIONA "klasnih i narodnih neprijatelja" u SSSR, u periodu 1931-1941. KPJ je učila od najboljih...
Vidi cijeli citat
Ovako na prvu loptu za Gavrilovica nemam izvor...mada nije tajna da je ranjen ali preziveo 1915. i dnevnu zapovest kao i ceo rat, i da se 1941. reaktivirao i nedugo zatim zarobljen - rat provodi u zarobljenistvu u Nemackoj i 1945. biva vozom vracen za Beograd. Inace su komunisti sa tih vozova skidali po usputnim stanicama i odvodili uglavnom oficire u sumu i tu ih ubijali po kratkom postupku (ukljucujuci i jednog majora, mog rodjaka po majcinoj liniji), sto je Gavrilovic preziveo, ali nije preziveo vruc docek skojevaca na zeleznickoj stanici i njihovog toplog zeca - onako starog, bolesnog i nikakvog su ga toliko prebili da je odmah umro (toliko o Ianovim jednima koji su se patili u sumi i drugima koji su uzivali u salonima citav rat).
Sto se vojvode Petra Bojovica tice, nedavno je o njemu bila emisija na Studiju B. Ceo rat je proveo u nekoj vrsti kucnog pritvora. Nemci ga nisu mnogo maltretirali jer su pamtili kako se oficirski casno poneo prema njihovim ocevima - zarobljenicima srpske vojske u prvom ratu. Ipak, 1944. je takodje na pragu svoje kuce u 80 i nekoj godini zivota na smrt isprebijan od strane "klasno svesnih internacionalista".
Njih dvojicu sam pomenuo samo kao primer, to je tih dana u reokupiranom Beogradu bila najnormalnija stvar. Neke od najpotresnijih stranica Slobodan Selenic je napisao upravo o tom periodu.
Kada vec pomenu Kostunicu i Cavoskog, knjigu sam naravno procitao davnih dana...ne mogu sebi da objasnim kako su autori takvog teksta uspeli da se samo u 15ak godina toliko preobraze da su upali u iste one duhovne matrice (sa drugim predznakom, naravno) koje u knjizi tako uspesno i sa pravom kritikuju.