seronya je napisao/la:
polu krimos...
Vidi cijeli citat
to je svakako gruba generalizacija ali...
Po mom mišljenju Zoran Đinđić je samo još jedno ime u istoriji Srba čija se uloga nakon smrti radikalno mjenja u odnosu na stvarnu. Tačnije rečeno, radi se nepotrebna mitomanija.
Vuk Branković je veliki izdajnik, Karađorđe je heroj, Miloš Obrenović i Stefan Lazarević turske ulizice, Milan Mladenović najveći umjetnik...
Jako ružno je zadnjih dana gledati kako se ljudi utrkuju u hvalospjevima Zoranu, uglavnom govoreći o harizmi, energiji, i sličnim apstraktnim pojmovima. I iz toga se navodi zaključak da je samo njegova smrt zaustavila evropski put Srbije i da bi nam danas ruže cvjetale da je živ.
A ako se pogleda konkretna uloga, vidi se da je Đinđić manje-više kao i svi političari kod nas, od radikala preko ovih umjerenih do LDP-a. Čovjek koji je politički zanat pekao između ostalog i na ulici, čovjek koji je u svrhu svog političkog uspona morao raditi neprirodne kompromise, čovjek koji ima iza sebe poludokazane afere... Energija? Sama po sebi nebitna, imaju je više mnogi radikali. Harizma? Uglavnom lični dojam, bez konkretnih radnji sasvim nebitan.
Meni je jako žao Zorana Đinđića, kao i svakog čovjeka koji strada na tako okrutan način. Ali on je danas samo jedan "milestone" srpskog naroda, tačka u istoriji na koju se nepotreno osvrćemo u pokušajima da opravdamo loše stanje u kome se nalazimo.
Naši "zli" političari nisu pali sa neba, svaki od njih je proistekao iz naroda. Da bi izašao "dobar" političar, potrebno je da se narod popravi.
Ne volim biti partibrejker, ali mislim da bi Zoran da je ostao živ bio u istom košu sa većinom današnjih političara.
On nije imao ni harizmu ni energiju niti naprednije stavove od npr. Vuka Draškovića, pa vidimo danas ovoga dokle je stigao.
