I jos jedna stvar - ukoliko neko ne smatra da je Djindjic bio, polukriminalac, kriminalac ili da je prosto "lepo obezbedio porodicu" - to ne znaci da ga idealizuje. Licno, nikada ga nisam voleo - ali to je potpuno nebitno, znali smo svi koliko je bitan igrac. Vec sam ranije pisao - u politici se samo to racuna: potreban ili nepotreban. Koga volim ili ne volim razmisljacu kada Srbija bude prosperitetan i uredjena zemlja. Zoran Djindjic je bio ambiciozan, brz, sposoban, vredan i pozrtvovan. Jedan od retkih ljudi u ovoj zemlji koji je znao sta je to cost-benefit analiza i koji je umeo da je napravi. Covek koji se nije libio da uradi sve sto je potrebno da se cilj ispuni u najkracem mogucem periodu ("kada pretices, daj gas", njegove reci). Jednom recju, vrhunski operativac - a to je nesto sto predsednik svake vlade, narocito nase, po definiciji mora da bude. Drugim recima, on je bio potreban Srbiji. Koliko - to se videlo nazalost tek kada je mucki ubijen. I vidi se i dan danas.
[uredio Dule Savic - 16. ožujka 2012. u 11:22]