Teodor fon Burg, najbolji na svetu
Izvor: B92, RTS, Tanjug
Beograd -- Osvajanjem svog četvrtog zlatnog odličja
na međunarodnim takmičenjima, maturant Matematičke gimnazije Teodor fon
Burg postao najbolji mladi matematičar u svetu.
Na
53. međunarodnoj matematičkoj olimpijadi koja se od 4-16. jula održava u
Argentini, Teodor je osvojio zlatnu medalju, što je njegovo četvrto
zlatno međunarodno odličje.
Time je, uz bronzu i srebro koje je osvojio kao dečak, obezbedio status
najboljeg svetskog takmičara svih vremena.
Ima bar pet puta više nagrada nego godina, a matematiku zna
mnogo više nego njegovi vršnjaci i ogromna većina daleko starijih
zajedno.
Fon Burg od sedmog razreda osnovne škole, kao učenik oglednog odeljenja, pohađa Matematičku gimnaziju.
"Mi smo donedavno imali Novaka na prvom mestu svetske rang liste, ali
to je bilo trenutno. Teodor je prvi najuspešniji od kada postoje
matematička takmičenja. To je kao kombinacija Samprasa i Đokovića," kaže
Srđan Ognjanović, direktor Matematičke gimnazije.
Posle
završene osnovne, nastavlja školovanje u Matematičkoj gimnaziji, gde je
ove godine i maturirao kao đak generacije, a na studije odlazi u
Oksford.
Još kao osnovac takmičio se sa srednjoškolcima i
osvajao medalje: 2007. u Vijetnamu je osvojio bronzanu medalju, 2008. u
Španiji srebrnu, a 2009. u Nemačkoj, 2010. u Kazahstanu, 2011. u
Holandiji i ove godine u Argentini osvaja zlatne olimpijske medalje.
Na matematičku olimpijadu u Argentini otišao je kao deo šestočlane
ekipe za čije avionske karte je novac jedva obezbeđen i to zahvaljujući
donatorima.
"Mi smo kao gimnazija ponosni što je bio naš
učenik. Naš doprinos postoji sigurno, ali je zanemarljiv u odnosu na
njegov talenat i rad. Ja Teodora poznajem 15 godina, još kad je bio
sasvim mali i tada se već video njegov izuzetni talenat, ali nije samo
to u pitanju, već jedan ogroman sistematski rad. Za njega nije teško
svakodnevno 4, 5 sati posle škole da radi matematatiku, jer on to voli,
uživa u tome i to je onda dalo rezultat," kaže Ognjanović.
Najbolji mladi matematičar na svetu upisao je matematiku na Oksfordskom
univerzitetu. Njegovi, sada već bivši profesori, kao i stručna javnost
nadaju se da će njegova veza sa Srbijom ostati makar u saradnji na
zajedničkim projektima.
Nevjerovatan uspjeh. Prosto je izvanredno sta je postigao do sada. Takodje, treba spomenuti sraman odnos Srbije prema njemu kada mu nisu dali stipendiju kada je isao na Olimpijadu i tamo osvojao medalje iz osnovne skole, a takmicio se sa ljudima koji su 4. srednje. Razlog zasto nisu dali stipendiju je zato sto je bio premlad, kada je postigao te uspjehe !?
Sto se tice toga koliki je ovo uspijeh, treba napomenuti da su matematicke i fizicarske olimpijade organizovane samo za jedan uzrast, tj. za one koji zavrsavaju srednju skolu. Tako da ako zelite da se takmicite i pokusate da odete na olimpijadu ranije, recimo u 3. razredu srednje, onda se mora otici i takmiciti sa ljudima koji su godinu dana stariji na opstinskom, regionalnom, republickom, pa nekad i saveznom takmicenju. Obicno prva 3 prodju u iducu rundu, mada ne mora uvijek znaciti. Iz svake drzave se napravi tim od 5 ljudi, koji su najbolji bili na republickom i onda oni idu na olimpijadu. Znaci Teodor je bio 6 godina mladji od ostalih 4 ljudi kada je otisao prvu put na Olimpijadu i uzeo bronzanu medalju ! Da bi se postigao takav uspijeh kao sto je Teodor postigao, jednostavno mora da se organizuje dodatna nastava svake sedmice od 5. razreda osnovne skole, i tada krece zapravo priprema za takmicenje, kada se obicno daju odredjene oblasti da se predju, i zadaci sa prethodnih takmicenja. Matematicka gimnazija je oduvijek imala najbolju pripremu za takmicenja, i cesto bi recimo barem iz Fizike, pozvali asistente sa fakulteta iz specificnih oblasti da treniraju ucenike, pa bi onda imali i tim od vise asistanata i nastavnika koji bi ih pripremali. Ti isti ucenici iz matematicke kada bi otisli skroz do saveznih takmicenja, bi jednostavno uzeli sva prva mesta. A ostale skole i ostali ucenici bi ucili iz knjiga koji su pisane od strane njihovih nastavnika, kao recimo knjige od Natase Calukovic. Sa takvim jednim sistematskim radom + odlasci u Petnicu preko leta, mogu da se jednostavno izgrade vrhunski talenti, i nije ni cudo sto ti ljudi dobiju pune stipendije od najboljih svetskih univerziteta. Samo na Cambridge-u, u generaciji 1991. je otislo 7 ucenika iz istog razreda, 2 je otislo na MIT, i jos par njih na ostale izvanredne institucije. Pored UWC u Mostaru, svakako je matematicka gimnazija najjaca skola u bivsoj Jugoslaviji. U svakom slucaju svaka cast Teodoru i nadam se da ce nastaviti sa izvanrednim rezultatima na Oksfordu.