Ključ promatranja "srpskog pitanja" u Kosovu leži u činjenici da Srbi nakon zauzimanja Kosova, Sandžaka i Makedonije u Balkanskim ratovima (1912.-1913.) nisu islamskom pučanstvu činili ništa drugo, nego što su Turci činili pravoslavnom pučanstvu tokom Otomanske strahovlade duge 500 godina.

Samo, to je valjda u periodu 14.19. stoljeća bilo "u redu", a u 20. očigledno i nije bilo po međunarodnim konvencijama.

Također, pravoslavno pučanstvo sa područja Kosova, Sandžaka i sjevera Albanije se tokom "velikih seoba Srbalja" u periodu 16.-18..stoljeća uzrokovanih Turcima, naselilo u krajeve preko Neretve, Drine, Save i Dunava, a potom su u 20.stoljeću "htjeli i ovce i novce", znači i ona područja sa kojih su iselili, te ih etnički izgubili, a sa druge strane su se i pomamili za hrvatskim i mađarskim područjima koje su tim seobama etnički preuzeli.

I tu zapravo leži cjelokupan "srpski problem" i mitomanija u 20.stoljeću koja je krah doživjela 90.-ih godina prošloga, 20.stoljeća, a krivi im nisu, odnosno nebi trebali biti niti Hrvati, niti itko drugi (Mađari, Bugari, ili ovi islamizirani narodi poput Albanaca i BiH Muslimana, današnjih Bošnjaka), nego upravo Turci koji su svojom najezdom i islamizacijom zakuhali ovaj "balkanski lonac", odnosno uzrokovali niz etničko-teritorijalno-vjerskih problema.