alekpetro je napisao/la:
Pa zato sto je nekom ta
stvar veoma bitna i nepremostiva u odnosu na njegovu veru. Pa sam stavio navodnike da se ogradim od neke rasprave o tome. Ali evo odgovoricu ukratko to je ustvari
Raskol izmedju Rima i Vizantije i on traje mnogo ranije od konacnog raskida 1054.godine.
Mogu reci glavna razlika odnosno "mala" je u Simbolu Vere (filiokve) u pravoslavlju Sveti Duh ishodi
od Oca, a u katolicanstvu od
Oca i Sina. I tu je ta neka razlika o shvatanju Trojstva u hriscanstvu koja pravi malu razliku.
Naravno ima tu jos milion sitnih stvari kao sto je
krstenje, cistiliste, Bogosluzenje i ostale stvari.
Kasnije je i za vreme Nemanjica postojala mogucnost da Srbi postanu katolici, ali je ipak uticaj Vizantije bio jak i preovladao kod Srba.
Vidi cijeli citat
Ovo mi je novo, ova razlika između "od Oca" i "od Oca i Sina"?
A ovo o ovoj razlici koliko je bitna i koliko je nepremostiva!? hm.....Jako škakljivo pitanje....jer mi svi imamo kućni odgoj koji je usmjeren logikom "mi - oni". Ne samo što se vjerske pripadnosti tiče, ali često je prisutno "mi to tako"; "to oni, mi ovako" i u pravili se u 90% slučajeva završava s onim "ne j**** ja to". I kad ljudi odrastaju u takvom okruženju, teško je to.....To je pitanje odnosa prema tuđem, konkretno prema tuđoj religiji (ne znam čak niti da li je ispravno to nazivati u ovom kontekstu religijom) Ali svi znamo za onu poslovici "ko pored turskog groblja" što to konkretno znači? Da ne postoji nikakav respekt prema turskom groblju i od toga na dalje su generacije učene tom logikom, da onaj koji nije naš BMK. E tu je korijen toga što se danas relativno lako masa da povući na jednu stranu. Nije praktički ekumenizam izmišljen bez veze, to ima itekako svoju svrhu, jer nije smisao zavladati nad drugim, već živijeti s drugim ravnopravno, ne po staležu i statusu, ali ne bi se smijelo osječati tko je poželjniji a tko manje poželjen, premda iskreno ne vjerujem baš da će se društvo ikada popeti do te razine, možda se varam ali kako sad izgleda, teško.........
Da se vratim na "razlike" između pravoslavlja i katoličanstva, koliko je meni poznato u filozofskom poimanju razlike ne postoje. Razlika je "samo" u organizacijskom obliku. Čak postoje razlike između različitih pravoslavnih crkvi, stara priča o primjeni kalendara. Ali na prostoru južnih slavena je to sve skupa ispolitizirano stoljećima, Imali bi jako mnogo primjera, ne možemo sve nabrajati, pogubili bise, ali samo pogledajte utjecaj arhitekture gradova crnogorskog primorja, točno se vidi razlika po arhitekturi koji gradovi su građeni pod utjecajem zapada (venecije i austrije) a koji pod utjecajem bizanta. Samo kao primjer. Naime šta? danas mi imamo prilično čvrsto postavljene stavove, ovo je naša crkva/vjera ono je njihova vjera, ali koliko sam naletao bilo je perioda kad katoličanstvo i Rim nisu bili baš omraženi kod srpskih vladara. Danas (zadnjih 100-120 godina) se promjena vjere smatra kao najveća izdaja pogotovo u ovim hrvatsko-srpskim relacijama. Kasnije ću objasniti zašto, ponovo čista matematika. Sad moram malo o migracijama pod utjecajem Osmanlija, naime, za neka područja, za neke Srbe s područja BIH se bilježi porijeklo i znaju manje više iz kojih krajeva iz Srbije potječu. Austrija je vodila evidenciju i za ljude s Žumberka (grkokatolici) i Korduna ljudi imaju naznake područja odakle potječu u Srbiji. Ali to su planska naseljavanja, Kordun, je doslovno naseljen Srbima da brane Austriju od Turaka (riječ Kordun dolazi iz francuskog Kordon). Međutim, zaleđe Zadra, podinarje je upitno. Za neka doseljavanja postoji evedencija (zadarski Arbanasi, biskup Barski i Zadarski Vicko Zmajević) za neka naseljavanja Srba također postoje potvrde, ali DA, nesumnjivo je da je dobar dio pravoslavaca Dalmacije i susjednih područja porijeklom iz Srbije, međutim ima tu jedno ALI!? Na tom prostoru je bilo predslavenskih starosjedilaca koji su "slavenizirani i primili kršćanstvo", međutim čini mi se kao (ne mora biti da sam u pravu, nemam nikave potvrde za to osim što se bilejži postojanje ljudi pod nazivom "Morlaci") da je pod tim previranjima i dolaskom pravoslavnog življa ali u prvom redu pravoslavnog svećenstva u 14. stoljeću (manastiri u Dalmaciji) da se jedan dio starosjedilaca pridružio pravoslavnoj crkvi na tom prostoru. Ovim ne iskazujem bilo kakvu zlu namjeru, niti da su ti svećenici radili u zloj namjeri, već jednostavno prihvatili ljude. E sad što je to "svetosavska" crkva, je nešto drugo i na što se to izrodilo 5-6 stoljeća kasnije. S te strane ne bi se čudio da je dio ljudi koji sebe smatra Srbima s tog dinarskog prostora nisu baš doseljenici iz Srbije. Za to bi nam mogli od pomoći biti katoličiki izvori, jer oni znaju stanje iz predturskog razdoblja na prostoru sjeverno od Dinare i Velebita do visine Bihaća. Vrlo vjerojatno je dolaskom Turaka doslo do "spajanja" starokrščana, doseljenih pravoslavnih, islamiziranih Slavena i kakvu je sudbinu u vrijeme Turskog carstva na tim prostorima imala katolička crkva.
....jooooj, to ima za pisati, sad sam se ja fokusirao na ove migracije, ali mislim da se ne bi trebalo isključiti da je u tom periodi skoro pa slučajno da su neki potpali od pravoslavne.....Ovo pišem samo kao fenomen, ne optužujem nikog, sve je moguće i mnogo toga je neistraženo niti će ikada biti. Ali javljaju se izvori koji govore da na nekim prostorima (Livanjsko polje) nizu zabilježene značajne migracije, E sad......