Čitava Guča i pola Srbije juče i danas su usred Dragačeva dobili dokaz da braća Slovenci, iako odavno mogu bez srpskih sirovina, ne mogu bez srpske - trube! Na trubačku svetkovinu ove godine se, naime, sjatilo na hiljade "janeza", više nego ikad ranije.
- Prišli smo u Gučo jutros, a naši drugovi u Slovenijo ostali su da sanjajo Gučo i trubo - rekao nam je juče ujutru Matjaž iz Slovenske Bistrice, koji je iz šatora postavljenog kraj reke Belice tek promolio glavu, bunovan od noćnog ludila.
Njegov prijatelj iz susednog šatora, očiju krvavih kao da je svu noć sanjao četnike, tek je promrmljao:
- Ja sam noćas najebal, od piva...
Kako smo saznali od pojedinih slovenačkih turista, Guča je za stanovnike Dežele, pogotovo one mlađe, postala sinonim za provod iz snova:
- Ovoga u Sloveniji nema! Mogu i u Vrhniki piti do besvesti, ali nije to to... Ovde mi je duša slobodna, ovaj narod kao da lebdi od buke i piva, kao da niko ne hoda zemljom - kaže Matija Priložnik iz Vrhnike.
Tokom dana u Guču je trebalo da stigne i još jedna, verovatno najneobičnija grupa Slovenaca otkako je Guče. Njih četvorica posedala su u kanue negde pod Alpima, onda su se Ljubljanicom spustili do Save, Savom danima veslali do ušća u Dunav, a danas, negde pod Kalemegdanom, pokupiće ih peti član ekipe Simon Gostiša u kombi, kanue će na krov, pa srpskim drumovima pravo u Guču. Da slučajno ima neka reka koja od Beograda vodi do Guče, Slovenci bi i nju preveslali, samo da stignu i čuju trube, i da se dohvate srbijanskog svadbarskog kupusa...
Vidi cijeli citat
Guča


Ajme majko.
Inače ti slovenci zapašu tamo da uživaju u krkanju, opijanju, riganju i valjanju u blatu uz zvuke trube. Sve ono što ne mogu doma. Uglavnom, ispoljavanje najnižih strasti. U ponedjeljak su na svojim poslovima sa kravatom i odijelom.
Mogli bi malo porazmisliti o pozicioniranju turističke ponude, jer je ovo totalno dno dna.