| Hercegovci mogu odahnuti: u anketi koju je proveo Večernji list, ispitujući 600 građana o tome što misle o stanovnicima drugih regija, nisu prošli tako loše kako se moglo očekivati. Ne voli ih samo 12 posto Dalmatinaca, 18 posto Slavonaca, a nešto više loših vibracija Hercegovci izazivaju samo u Istri i Hrvatskom zagorju.
Između stanovnika ostalih regija, prema našoj anketi, gotovo i nema nesnošljivosti ni udaljenosti, većina anketiranih spremna je za sve vrste socijalnih veza sa svima unutar hrvatskog naroda, od susjedstva, braka do toga da im šef bude netko iz neke druge regije. Mr. Zoran Malenica, sociolog s Pravnog fakulteta u Splitu, kaže kako je to zapravo očekivan rezultat.
Tijekom devedesetih godina znatno je porasla nacionalna svijest među Hrvatima i razlike unutar hrvatskog korpusa nisu više tako značajne. No, mislim da u nas nisu ni postojale izrazito negativne predrasude između stanovnika različitih regija kaže mr. Malenica.
Barijere zbog rata
Prof. dr. Boris Banovac, sociolog s Pravnog fakulteta u Rijeci, kaže kako rat nije neposredno utjecao na odnose među regijama, ali je u nekim krajevima doveo do društvenog zatvaranja. U krajevima koji su bili neposredno zahvaćeni ratom stvorene su teško premostive barijere između etničkih grupa kao što su Srbi i Hrvati. To je plodno tlo za razvoj predrasuda, i to ne samo prema Srbima, jer svaki takav sukob dovodi do etničke homogenizacije i kulturne isključivosti ističe dr. Banovac.
Pod njegovim vodstvom nedavno je provedeno istraživanje kolektivnih identiteta u Istri, Gorskom kotaru i Lici, u kojem su obavljeni razgovori sa 721 predstavnikom različitih djelatnosti, od gospodarstva, državne uprave do svećenika. Istra se očekivano pokazala kao multikulturalna sredina u kojoj etnička pripadnost nije izvor marginalizacije, no idiličnu sliku pokvarila su dvojica Istrana koji kažu da su Romi i Albanci problematični.
Snošljivost u Istri
Kod Roma je u pitanju tradicionalni obrazac velike kulturne distance, a kod Albanaca tome se pridružuje i kontrola nad značajnim materijalnim i gospodarskim resursima, posebno u turističkim destinacijama poput Poreča i Rovinja objašnjava dr. Banovac. No, valja reći i da je ta nesnošljivost u Istri puno manja nego, primjerice, u Lici prema Srbima.
Kulturne razlike ne moraju dovesti do nesnošljivosti i sukoba, kao što ih nema u primjeru Nijemaca u Belgiji, Hrvata u Austriji ili Bošnjaka u Makedoniji. No, elite mogu iskoristiti kulturne razlike za podizanje barijera, vodeći se svojim interesima. Najčešće je riječ o podjeli bogatstva, moći, prestiža, vidljivim u primjerima kao štu su legistički pokreti u Italiji (Lega Nord, Lega Veneta), separatističke varijante u Španjolskoj ili Korzici.
Tu dolazi do društvenog zatvaranja i jačanja predrasuda kaže dr. Banovac, dodajući kako modernizacijski procesi utječu na rušenje barijera. No, povezanost kulturnih skupina s određenim teritorijem svakako povećava izglede lokalnih elita za političku mobilizaciju u smjeru zatvaranja. Do čega dovodi rat i društveno zatvaranje, pokazuju rezultati istraživanja dr. Banovca.
U Lici čak 40 posto ispitanika kaže da nije spremno prihvatiti da pripadnici drugih etničkih grupa žive u Hrvatskoj! Raspad zajedničkog života zbog agresije na Hrvatsku ostavio je duboke tragove, nasuprot Gorskom kotaru koji se u ovom istraživanju pokazao kao izrazito tolerantna sredina, s tradicionalno lojalnim Srbima i gdje su i Hrvati i Srbi na početku rata aktivno djelovali kako bi spriječili mogući sukob. Nasuprot tome, Slavonci su se u istraživanju GfK iz 2005. godine pokazali najtolerantnijima prema svim narodima o kojima su upitani, od Srba, Slovenaca, Crnogoraca do Bošnjaka, unatoč tome što je riječ o regiji koja je najviše pretrpjela za vrijeme Domovinskog rata. Iznenađenje takvim rezultatima bilo je to veće što je netrpeljivost Slavonaca u istraživanju iz 2002. godine bila znatno veća.
Možda je riječ, objašnjava se, i o sustavnom radu lokalne zajednice na smanjivanju socijalne distance. Prema našoj anketi, pak, samo 40 posto stanovnika Istre, koja je bila pošteđena ratnih razaranja i održala visok stupanj blizine među etničkim grupama, ima pozitivan stav o Hercegovcima. Prema istraživanju dr. Banovca, više Istrana spremno je na uspostavljanje rodbinskih veza s pripadnicima manjina nego što bi im prepustili vodeće političke pozicije.
Tko je najpopularniji u Hrvatskoj? Prema našoj anketi, to su Slavonci. Protiv njih gotovo nitko nema ništa, a postoci podrške vrlo su visoki, od 70 do 80 posto.
S kamena u ravnicu
Slavonce mnogi drže za dobre duše, ljude koji vole dobro jesti i veseliti se. Osim toga, njihov govor je razumljiv svima, dok se Zagorci i Dalmatinci i ne mogu lako razumjeti kaže mr. Malenica. Među današnjim Slavoncima, zanimljivo, mnogo je ljudi podrijetlom iz Hercegovine. Kao da ljudi presađeni s kamena u ravnicu postaju mekši i prihvatljiviji drugima.
No, zanimljivo je da sami Slavonci i ne vole previše Zagrepčane. Povezao bih to s Glavaševim djelovanjem, koji je artikulirao osjećaj Slavonaca da ih Zagreb eksploatira kaže splitski sociolog, dodajući kako je Slavonija zaista u teškoj situaciji, nezaposlenost je veća nego drugdje, a mladi ljudi i stručnjaci bježe od malih plaća i turobne atmosfere.
To upućuje na potencijalno veći sukob i nesnošljivost od onih između regija, na sukob između periferije i centra. Visok stupanj centralizacije jedan je od najvećih problema Hrvatske. Ako se tako nastavi, jačat će sukob periferija-centar i različiti oblici političkog regionalizma, za razliku od Europe gdje se razvija prekogranična suradnja kaže dr. Banovac, a mr. Malenica ističe kako ni deset godina nakon rata Hrvatska nema djelotvoran program regionalnog razvoja, čak ni u konceptu.
Ina zarađuje u cijeloj Hrvatskoj, a porez plaća samo u Zagrebu. To je samo sitna ilustracija svega onoga o čemu se uopće ne govori, a životno je važno za sve izvan Zagreba kaže mr. Malenica. |
