aha, kuzim zasto ih ne vidim...dolaze sa sajta koji je meni na poslu zabranjen pa onda vald zato ne moze linkirat.

Kauboj je napisao/la:

Zato ¹to je taj site s kojeg ih oni kopiraju nama na poslu blokiran kao "chat"...

A jesu se na¹li geopolitièki struènjaci ovo sve prokomentirat...

e i ja to skuzio upravo..mogo bi u IT kako sam strucan!

TISUĆE IZBJEGLICA STIŽU NA CIPAR

Dodatni problem u ionako teškoj situaciji Ameru je bilo to što je arapski tek počeo učiti, a ni engleski ne zna dovoljno dobro, pa je vrlo teško komunicirao s rodbinom. Telefonske žice na jugu Libanona u međuvremenu su pukle i dječak je u podrumu kuće, u smrtnom strahu, očekivao spas za koji nije znao na koji će način i kada doći.

Izbezumljeni roditelji iz Makarske su zvali sva moguća veleposlanstva i konzulate u regiji i tako došli do našega počasnog konzula u Libanonu, Cheikha Badiha Hobeichea, koji je na kraju djetetu spasio život.  

On je uspio posredovati u tome da se izbezumljenog dječaka doslovno utrpa u njemački konvoj koji je s juga u Beirut dovozio izbjeglice. Pronašao ga je tek u danskom veleposlanstvu.



- Nakon tjedan dana u skloništu i duge vožnje do Beiruta dijete je pretrpjelo vrlo težak šok. Kada sam došao po njega, nije želio jesti, piti ni pričati. Stalno je zvao mamu i tatu. Odmah sam ga odveo kući, gdje su se o njemu brinuli moja supruga i djeca. Kako se nismo najbolje razumjeli, pokazivali smo mu da iz kuće uzme što god želi, ali on se jednostavno nije usudio pomaknuti - ispričao nam je Hobeiche danas u Beirutu.

No, u trenutku kada je mislio da su svi problemi riješeni i da će Amera jednostavno izvesti iz Libanona, za njega su počeli problemi, čak i veći od raketa koje su padale oko kuće u kojoj je dječak do tada bio. Naime, kada je ulazio u Libanon, u dječakovoj, hrvatskoj putovnici to nije zabilježeno, nego je pečat za njega udaren u očevim dokumentima.

Kada je Hobeiche jučer dječaka uspio uvrstiti na popis putnika koji su brodom bježali prema Cipru, libanonske vlasti uočile su da taj pečat nedostaje i zaustavile njegov odlazak.

Tada je počela drama i za našeg konzula jer se doslovno pola dana utvrđivalo što se zapravo događa. Hobeicheu je u akciji spašavanja djeteta svesrdno pomagao zaposlenik njemačke ambasade u Beirutu Gerhard Schmoller. Nijemac je, nakon što su shvatili da brod odlazi bez djeteta, odlučio ostati s Amerom i čekati da se stvar riješi.

Naposljetku, uz interveniranje čak i engleskih vojnih zapovjednika, dječak je s pratiteljem Schmollerom ukrcan na ratni brod Kraljevske britanske mornarice i njime je stigao na Cipar, na sigurno.

Tamo ga je usred noći u luci Limasol preuzeo hrvatski konzul u toj zemlji Luke Benfield i odvezao na aerodrom Lernaca, na koji je upravo trebao sletjeti zrakoplov u kojem je bila dječakova majka Dunja Gradašević-Ghadban. Iako je mislila da će ga pronaći tek nakon puno muke i truda, čim je izašla iz aviona, ugledala je Amera kako, sav u suzama, trči prema njoj. Desetodnevna drama koju su dotad oboje preživjeli pretvorila se u zgrljaje, suze i poljupce.

- Skoro mi je puklo srce kad sam ga vidjela kako trči prema meni. On ima samo deset godina, a još je i prilično povučen. Ni ne usudim se razmišljati što je sve preživio tijekom nevjerojatne avanture u kojoj se našao. Gledam ga i vidim da je još u šoku, nije raspoložen i vrlo malo priča. Sada u Nicosiji na Cipru čekamo let prema Hrvatskoj, a ondje nas, pak, čekaju tata i Amerova seka - ispričala je dječakova mama, koja, kako je rekla, nema riječi kojima bi zahvalila svima koji su pomogli u spašavanju njezina sina.

Posebno mjesto ipak je rezervirala za konzula Hobeichea, koji je dijete preuzeo kada mu je bilo najteže, obukao ga i čak mu dao novac za put, te Nijemca Schmollera, koji je zbog Amera propustio brod za bijeg iz Beiruta jer odatle nije želio otići bez njega.

Čovjek koji je spasio 63 Hrvata Svih 63 hrvatskih državljana koji su proteklih dana uspjeli izaći iz ratom zahvaćenog Libanona vjerojatno nikada neće zaboraviti ime Bahida Hobeichea, vrlo moćnog beirutskog biznismena i našeg počasnog konzula u toj zemlji. Iako Hobeiche nije Hrvat i njegove su veze s našom zemljom isključivo prijateljskog i poslovnog karaktera, ovaj čovjek, otkad je u Libanonu izbio rat, doslovno 24 sata na dan razmišlja isključivo kako pomoći našim ljudima koji su se tamo zatekli. Do sada je uspio izvući navedeni broj Hrvata, a kada smo s njim danas razgovarali, naveo je da je u tijeku spašavanje još 50-ak ljudi. Kako tijekom ljeta ovdje uglavnom dolaze Hrvatice udane za Libanonce, i to s djecom, većina onih koje tek treba izvući mladi su od 18 godina.  - Najteža je situacija na jugu zemlje, gdje je i rat najžešći i ljudi koji su tamo su prioritet. Dio Hrvata privremeno se sklonio na nešto mirniji sjever ili u planine, no unatoč tome svakodnevno smo u kontaktu. Svi oni znaju da me mogu uvijek nazvati i da ću za njih učiniti sve što je u mojoj moći - rekao je Hobeiche.

 Rottweiler amerikanaca ima odresene ruke da pobije sve sto mu se nesvijda. Odgovor Israela, pobiti stotinu civila, razbiti celokupnu infrastrukturu jedne zemlje, zbog nekoliko otetih vojnika je vise nego preterano.

Po toj logici, i milosevic je bio u pravu, proterati sve albance zbog nekoliko napada ektremnih albanaca. A da nije bio u pravu, znam. Medjutim tada je svetska zajednica reagovala.

U slucaju Israela, niko nesme da pisne i to mi smeta. Treba i njima neko pokazati granice.