Bono Vox: Već se godinama potajno šuljam Hrvatskom
Piše: Kruno Petrinović/GLORIA
Hrvati su poput Iraca, posvećeni onome što je
doista važno, duhoviti su i komunikativni, kazao je uoči dolaska u
Zagreb, gdje će irska grupa nastupiti 9. i 10. kolovoza, Bono novinaru
Glorije,
koji je u švedskom Göteborgu popričao sa svim članovima grupe. Cjelovit
intervju čije dijelove donosimo pročitajte u novom broju Glorije.
Uoči spektakularnog nastupa 9. i 10. kolovoza u
Zagrebu, kad će se na Dinamovu stadionu podignuti fascinantna pozornica
koju gledatelji - prvi put u povijesti stadionskih koncerata - okružuju
sa svih strana, s članovima benda novinar magazina Gloria razgovarao je u švedskom Göteborgu.
Pjevač Bono, gitarist The Edge, basist Adam Clayton i bubnjar Larry
Mullen Jr. bend su osnovali 1976. kao golobradi srednjoškolci, a od
1978. nastupaju pod imenom U2 u nepromijenjenoj postavi: objavili su 14
albuma prodanih u nakladi većoj od 145 milijuna primjeraka osvojivši
najvažnije glazbene nagrade - uz ostalo i 22 Grammyja. Osim po svojoj
glazbi, poznati su i po društvenom i političkom angažmanu - među
ostalim borbi protiv siromaštva i side u Africi.
Na subotnji susret, zakazan u salonu luksuznog hotela Elite Plaza,
stigli su iscrpljeni od dvosatnog nastupa prethodne večeri i
tulumarenja nakon toga. 
Bono Vox nam je priznao da je u četiri sata
ujutro posuđivao novac za još jedno piće od posjetitelja u baru u kojem
se zatekao, a zauzvrat im je nudio smještaj u svom domu u Dublinu kad
odluče posjetiti Irsku.
Je li vam uopće zabavno putovati svijetom na koncertnoj turneji?
Bono: Zabavno
je kad sve štima, kad mi je glas u formi, tehnologija na pozornici
savršeno funkcionira, publika je s vama i vi s njom: tada vam se može
dogoditi ono najljepše - da se na neki način izgubite u pjesmama. Da
nije tako, to bi bio pakao. U tom slučaju, najradije biste se vratili
kući mami, ako je imate.
U cijeloj regiji vlada veliko uzbuđenje zbog vaših zagrebačkih koncerata: jeste li ikad bili u Hrvatskoj?
Larry: Nisam.
Adam: Ne.
Bono: Ja jesam! Već godinama se šuljam Hrvatskom, potajno doputujem i odem…
The Edge:
Super je što na turneji imate priliku posjetiti gradove i zemlje u
kojima niste bili. Kad dogovaramo turneju, najviše nas zanimaju baš ta
mjesta. Zagreb je jedno od njih i jedva čekamo da ga upoznamo. Baš se
radujemo dolasku u Hrvawtsku.
Kakav vam je raspored: hoćete li imati vremena da se prošećete gradom?
The Edge: Naravno!
Adam: Definitivno!
The Edge: Jedino Bono rijetko izlazi. Tek ponekad zatulumari nakon koncerta.
Bono, kakvi su vaši dojmovi s krstarenja Jadranom?
Bono: Oduševljen
sam ljepotom obale i ljudima. Ljudi su, čini mi se, poput Iraca,
posvećeni onome što je doista važno, međusobnoj komunikaciji u kojoj
morate biti duhoviti i zabavni, iskreno cijene hranu koju sami uzgajaju
ili love, te vino koje sami proizvode... Jako cijenim te bazične
stvari. Vidi se da još svi ne žive dobro, ali će se i to, siguran sam,
uskoro promijeniti.
Kakvo je stanje u Irskoj?
Bono: U
Irskoj postoje četiri regije i stvari su, što se tiče nacionalnog
identiteta i jedinstva, vrlo komplicirane. Filozof Richard Carney
stoga je razradio ideju pete regije, regije mašte i imaginacije, u
kojoj nema granica, i predložio da se svi mi Irci zajedno nađemo ondje.
No, čini se da se nešto ipak pokreće: ideja ujedinjene Europe
približila je Republiku Irsku i Sjevernu Irsku. Nezgodno je, međutim,
što je ideja ujedinjene Europe zasad ponajprije hladni intelektualni
koncept koji ljudi tek trebaju osjetiti. Europu tek treba osmisliti kao
emocionalni i kulturni koncept. To je velika prilika i za sve zemlje u
vašoj regiji.
Jeste li imali rezervni plan ako ne uspijete kao glazbenici?
Larry: Apsolutno. Bono je radio na benzinskoj postaji.
Bono: Točio sam benzin.
Larry: The Edge je htio postati učitelj, Adam je bio vlasnik cvjećarnice, a ja sam želio postati vatrogasac.
The Edge: Ako
sada odlučimo promijeniti profesiju, bili bismo u nevolji: tko bi nas
zaposlio? U ovim godinama nemamo drugih mogućnosti, to je vjerojatno jedan od razloga zašto se držimo skupa