Visoko iznad Atlantika, u avionu u kojem Sammir leti prema Brazilu, putnici se pitaju je li riječ o nekom vještom tatoo-majstoru. Na rukama više i nema mjesta za nove tetovaže... U zemlji iz koje odlazi druga dvojba - neshvaćeni genijalac ili tek dobar žongler.

- Ja sam još nekako odigrao posljednji dio sezone, u pet utakmica imao isto toliko golova i asistencija. Ali, momčad se mučila. Gotovi smo, srećom, i s tim.

Hoće li povratak u drugom smjeru izazvati gorčinu?

- Nije mi zlo od povratka u Zagreb, dapače, veselim se. Imam motiva, postoje ljudi koji me vole, koje razveselim svojom igrom.

Ipak, dugo je Sammir tu...

- Kao i svi, i ja gledam unaprijed, ali u Dinamu mi je dobro, imam mnogo prijatelja, nemam se na što požaliti.

Uskoro bi mogao početi kukati. Zdravko Mamić škarama će rezati platne liste.

- Ništa nam još nisu rekli o smanjivanju plaće, ali ako do toga dođe, nećemo se buniti.

Na travnjaku izgleda usamljeno, ideju ima, ali njegove lopte odlaze u prazno. Suigrači ne trče, radije stoje i gledaju njegov lijepi dribling. Trebaju li u plavoj svlačionici ipak igrači većeg kalibra?

- O pojačanjima ja ne mogu govoriti - pogledao je u pod Brazilac, a onda dodao:

- Često imam osjećaj kako navijači misle da ja u Dinamu samo smetam...