Hoće li prvi put u novijoj povijesti maksimirskoga kluba jedan veliki Dinamov igrač postati trenerov talac? Posrijedi je Sammir, čiji talent je napokon eksplodirao i privukao zanimanje europskih klubova, a Halilhodžić se u njegovu slučaju već postavlja ultimativno ("Za Ligu prvaka nema prodaje") shvaćajući da bez Brazilca nema što tražiti u Europi.

Možda, doduše, nema ni s njim, ali nećemo prejudicirati posljedice onoga famoznog penala...

Doživi li i ovu Vahinu kao Sveto pismo, ovdje bismo prvi put svjedočili potpunom zaokretu Mamićeve dosadašnje politike "prodaj što prije, što mlađe". I iako bi to možda bilo nehumano prema igraču u naponu snage, na pragu najveće zarade u karijeri, samo rijetki ne bi zagovarali ovu Sammirovu "talačku krizu", jer Dinamo sada prvi put ima i trenera i igrački potencijal s kojim bi Liga prvaka bila dostižna.

Evo kako to do sada nije bio slučaj: 2006. godine nositelji igre Eduardo, Modrić i Ćorluka bili su premladi, 2007. Dudua i Čarlija više u Dinamu nije bilo, 2008. otišao je i Modrić, 2009. trener Jurčić bio je "zelen", a u ljeto ove godine prodali su Mandžukića.

Ali, kad već trenera plaća astronomskih 900.000 eura, i kad je spreman još uložiti u pojačavanje momčadi, čak ni od rođenoga trgovca na čelu Dinama ne očekuje se da prodajom najboljega igrača kompromitira europski projekt.

Na žalost za Dinamove europske ambicije, sve spomenute prodaje bile su u skladu s Mamićevom strateškom odrednicom "zabranjeno je 25. rođendan dočekati u Dinamu", pa su tako Dudu i Mandžukić prodani sa 24, Modrić sa 23, a Ćorluka i Lovren sa samo 21 godinom. Ipak, mora se priznati da je zahvaljujući tim transferima klub dobio financijsku stabilnost, pa si može priuštiti i skupocjenoga Vahu.

Podsjećamo, Sammir će 24 navršiti u svibnju sljedeće godine, a do tada će još napredovati te osvojiti i četvrti naslov prvaka. Bit će potpuno zreo za najveći izazov otkad je u Maksimiru.

Nema dvojbe da je to izazov i za kralja transfera na čelu Dinama, jer samo o jednoj njegovoj odluci ovisi ostanak trenera s europskim pedigreom. Jer, osim što ne trpi umišljene zvijezde i neradnike u svlačionici, Vaha je posebno osjetljiv na "lažnjake" predsjednika.

To su najbolje osjetili u Lilleu, kojega je Halilhodžić iz blata druge lige doveo do Lige prvaka. Stari je predsjednik prodao klub poslovnim ljudima s Azurne obale koje je, ispričao je jednom Vaha, više zanimao profit nego nogomet.

– Imali smo čvrst dogovor o tome da se igrače ne prodaje, da se još jednom napadne Liga prvaka, ali nije išlo i ja sam se morao povući – kazao je beskompromisni Hercegovac.

I umjesto borbe za naslov prvaka s Lilleom, Vaha je uskoro spašavao Rennes od ispadanja...