Možda ovo nije prikladna tema, jer današnje novinarstvo ima puno većih problema od ovih trivijalnosti, ali stavio sam to ovdje jer se ipak uglavnom radi o novinarima. Svakodnevno u sportskim prijenosima čujemo fraze i floskule koje su se već toliko udomaćile, da se na njih više i ne obaziremo. Neke od njih su samo izlizane, a neke naprosto nisu točne i „ne drže vodu“. Evo nekih od njih koje mene posebno iritiraju…
„Našao se na pravom mjestu u pravo vrijeme“
Dovoljno je reći samo na pravom mjestu. Pravo vrijeme je upravo definirano pravim mjestom. Ovako ispada da se može naći i na krivom mjestu u pravo vrijeme.
„Na kraju krajeva“
Koristi se potpuno krivo. Izvorno značenje ove fraze je „uostalom“, no naši novinari (Stjepane Balože, prvenstveno tebe gledam) koriste ga doslovno. Znači, „na kraju krajeva“ u prijenosu nogometne utakmice uglavnom znači u sudačkoj nadoknadi.
„Mreža se trese, ali s vanjske strane“
Što reći na ovo? Originalno, nema što. Ali na stranu originalnost, i ovo je krivo. Mreža se ili trese ili ne trese, kako se to može mreža tresti samo s vanjske strane? Mreža je pogođena s vanjske strane, trese se cijela.
„Nije namjestio nišanske sprave“
I ovo isto, baš originalno. I što su to uopće nišanske sprave? Jasno mi je što je nišan, ali što je nišanska sprava?
„Dao je zadnji atom snage“
Pojam snage u fizici je uveden baš kako bi se definirala sposobnost obavljanja rada. Dakle, snaga je vrijednost ili karakteristika koja definira nekog, i ne može se akumulirati i mjeriti kao količina nečega. U ovom konkretnom slučaju, sportaš može dati zadnji atom energije, ne snage.
„Kad se sve zbroji i oduzme“
Dovoljno je reći: kad se sve zbroji, jer zbrajanje obuhvaća pozitivne i negativne brojeve. Oduzimanje nije ništa drugo, nego zbrajanje negativnih brojeva.
„Minus i minus daju plus“
Ovu neistinu koriste mnogi, ne samo sportski komentatori. Uglavnom, minus i minus daju još veći minus. Minus puta minus, pak, daje plus.
„Momčad koja propusti prilike, biva kažnjena“
Naravno, stvarno se zna dogoditi da momčad koja je bila bolja, ne uspije realizirati svoje prilike i na kraju bude kažnjena iz možda jedine prilike protivničke momčadi. No, ako ćemo gledati na većem uzorku, momčad koja propusti veći broj prilika na kraju ipak pobijedi. Sama činjenica da stvara više prilika sugerira kako je ta momčad bolja, i upravo ta kvaliteta se uglavnom na kraju ogleda na rezultatu, jer gol na kraju ipak dođe, iz prve, druge ili pete prilike. Utakmice u kojoj lošija momčad preživi mnoštvo prilika protivnika i na kraju pobijedi su izuzetak, nikako pravilo.
„Jedna nula više u ugovoru“
Povećava se prva znamenka, a ne dodaju nule na kraju. Dodati samo jednu nulu na kraju znači povećati ugovor 10 puta, a to ipak uglavnom nije slučaj.
„Opravdavanje autogola (kao, ionako bi bio gol)“
Često vidimo situacije kad igrač uputi prizemnu loptu sa stane, stoper ukliže ispred napadača i postigne autogol, a komentatori to poprate izjavom „kako bi ionako bio gol, pa se stoperu nema što zamjeriti“. Kao da ne postoji opcija da stoper, recimo, otkloni opasnost.
„Svi ih vide kao iznenađenje“
Ako ih svi vide kao iznenađenje, onda to zapravo i nije iznenađenje. Po samoj definiciji istog, iznenađenje se ne može predvidjeti, nego samo konstatirati kad se već dogodilo. Predvidjeti iznenađenje je oksimoron.
„Uvjeti su isti za sve“
Od traženja alibija u svim mogućim stvarima (sudac, teren, sreća, ozljede….) gore mi je jedino objašnjenje: uvjeti su bili isti i jednima i drugima. Pa smisao sporta nije da uvjeti budu isti, nego da budu optimalni za dani sport. Dakle, da, uvjeti su isti za obje momčadi/natjecatelja, ali lošiji uvjeti za igru uvijek pogoduju lošijoj momčadi.
„Puknuli su mu prednji križni ligamenti“
Ukratko, u koljenu postoji samo jedan prednji križni ligament.
„Bitan je rezultat, a ne igra“
Teoretski da, ali ima jedna stvar. Igra i rezultat nisu dvije neovisne stvari pale s Marsa, nego među njima postoji snažna uzročno-posljedična veza. Rezultat proizlazi iz igre, i ako je igra loša, u jednoj, dvije utakmice se može pobijediti, ali dugoročno rezultati će biti loši. Znači, kad trener nakon loše utakmice u kojoj je ostvario pobjedu kaže „kako je samo rezultat važan, dok se igra zaboravlja“, to znači kako ga vrlo brzo očekuje otkaz.
„Godine nisu važne, godine su samo broj. Ne postoje stari i mladi igrači, nego samo dobri i loši.“
Teoretski da, ali ima jedna stvar. Starost igrača i kvaliteta izvedbe nisu dvije neovisne stvari pale s Marsa, nego među njima postoji snažna uzročno-posljedična veza. Da, može se i u poznim godinama dobro igrati, no činjenica je kako igrači s prelaskom 30. polako počinju padati u kvaliteti i kako naposljetku odlaze u mirovinu, prije ili kasnije. Da godine nisu važne, imali bi mnogo igrača u 40-ima i 50-ima…
„Ne igra novac, nikad u povijesti vreća novca nije zabila gol“
Ova izjava je zaista efektna, ali pomalo i glupa. Vreća novca, zaista, ne može zabiti gol, ali vrećom novca možete kupiti kvalitetnog napadača koji će to učiniti. Naravno, veća financijska moć nije garancija uspjeha i glupo je neprestano isticati novac kao presudni faktor, no isto tako je besmisleno i banalizirati njegov utjecaj.
„Sudac je bio loš, ali nije utjecao na rezultat“
Kao netko uopće može ovo izgovoriti? Ako je sudac bilo loš, očito je donio krive odluke. Tko kaže da rezultat ne bi bio drugačiji, da je donio prave odluke? Ova izjava je u rangu one „da je operacija uspjela, ali je pacijent umro“.
„Da smo ono zabili…“
Rečenice koje u sebi sadrže „da sam/smo/su…“ same po sebi dižu mi kosu na glavi, ali recimo da to sad nije bitno. Ali, tko kaže da bi to bilo baš tako kako vi kažete da ste to zabili? Recimo da gubiš 2:1 i u zadnjoj minuti nadoknadi promašiš penal, onda možeš reći „da smo to zabili, završilo bi 2:2 i izvukli bi bod“, to je logički ispravno. Ali, ako kod 0:0 u 20. minuti promašiš penal, pa na kraju izgubiš 2:1, logički neispravno je reći da bi završilo 2:2 jer ne možemo znati kako bi se utakmica razvila u tom slučaju. Ali ne, naši vrli novinari, treneri i igrači lijepo izdvoje jedan događaj i samo ga pribroje konačnom rezultatu, kao da bi se, eto, sve drugo odvilo isto.
„Uvijek imaju sreće“
Osim što je naporna jer se radi o kukanju, ova izjava je i logički netočna. Sreća je upravo definirana time što je malo imaš, malo nemaš, ne možeš je uvijek imati/ne imati. Neki ljudi vjeruju u sreću, neki ne, no sve se svodi na isto. Ako priznaješ sreću kao takvu, onda priznaješ i to da je nekad imaš, nekad nemaš, pa se ne smiješ zbog nje žaliti. Ako ne priznaješ sreću, onda se opet ne smiješ zbog nje žaliti. „Uvijek imati sreće“ je oksimoron. Ja bih rekao da sreća postoji kratkoročno, dugoročno ne.
„Nema govora o penalu/zaleđu…“
Upravo izgovorena rečenica je dokaz da ipak ima.
„Ističe mu ugovor…“
Ugovor istječe (od glagola „istjecati“, kao što, recimo, voda istječe u šaht), a ja ističem kako je ovo jedna od češćih grešaka u izričaju sportskih djelatnika.
