Šešelj i Ulemek ni ne trebaju gostovati po hrvatskim medijima, ako ima tko ih hoće gledati neka svrati na srpske YouTube kanale i tamo nek ih poprati (ako mu je stalo).

Bezbrojna gostovanja I. Peternela, H. Vukušića, S. Bartulice, J. Jurčevića, prije toga I. Penave, S. Mlinarića Čipa, A. Prkačina jednostavno su bila previše. Ne možete imati istog gosta 10 puta unutar jedne sezone; de facto svakog mjeseca barem jedanput. Uz dužno poštovanje, tko će gledati g. Peternela po trideset sedmi put u pet godina, a znaš da će teme biti stalno iste. To je izlizana forma.

Bujanec je mnogo mogao naučiti od g. Aleksandra Stankovića (na stranu sve drugo), ali nije, već ga je uporno blatio i omalovažavao, zbog navodno srpskog podrijetla ili koječega. Blatio je sve kolege novinare koji nisu njemu (Bujancu), uzdizao samo neke njemu znane likove i činio sve što si jedan iskusni novinar-urednik- autor emisije ne bi smio nikako dopustiti. 

Ako je do prije nekoliko godina imao potencijala izrasti u jednog kvalitetnog i etabliranog novinara (unatoč svim nesavršenostima i pogrešnim odlukama, pa i krajnje neprofesionalnim postupcima u mladosti), V. Bujanec je to uprskao jednim priglupim i "primitivnim" načinom komunikacije, a pogotovo preko društvenih mreža. On je svoje emisije u zadnje vrijeme svjesno koristio u svrhu ideoloških obračuna s neistomišljenicima, pri čemu je mnoge kvalitetne goste i zanimljive teme potisnuo u drugi plan. Nekoć je barem nastojao sakriti te slabosti i ostaviti prostor gledateljima da sani procjene i analiziraju kvalitetu pojedinih tema. Nekako s vremenom mu se i baza gostiju počela topiti, pa je ostao samo na gore opisanim ljudima. Ali, s vremenom on je, umjesto rutiniranog vođenja, postao najslabija karika...