Kad smo već spomenuli temu Kerestinec i Molotov Ribentrop pakt evo jedne također zanimljive crtice:

U isto to vrijeme, kad Poljska 1939 krvari u borbi protiv Trećeg Reicha, ali i Crvene Armije, jedan od vodećih jugoslavenskih komunističkih intelektualaca, književnik August Cesarec, javno pozdravlja sporazum Ribbentrop-Molotov, a nakon napada Njemačke na Poljsku, sluteći da postoji njemačko-sovjetski sporazum o diobi te zemlje, u dnevniku ističe kako "treba željeti“ poraz Poljske, jer će to u daljnjem slijedu događaja pripomoći "prodiranju revolucije u Evropu“. Petnaestak dana kasnije, nakon sovjetskog napada na Poljsku, Cesarec hvali genijalnu politiku Sovjetske Saveza te poručuje da Poljaci ne smiju diobu svoje zemlje shvatiti kao okupaciju, nego kao oslobođenje, jer "... ako Sovjetska Unija i uzme nenarodni svoj teritorij, teritorij drugih naroda, koji se još ne nalaze u njenoj vezi, ona to ne čini kao osvajač, nego kao oslobodilac...“.

Cesarec to radi kao uvjereni komunist, vezan stranačkom disciplinom. Glupo i neoprostivo, ali ima logike baš zbog stranačke obojanosti

što reći na gomilu zapadnih intelektualaca i političara koji su toplo pozdravili komadanje Čehoslovačke jer ako treba Hitleru žrtvovat nekoliko milijuna Čeha za mir u Europi, onda neka tako i bude. Nisu ideološki usmjereni, ne veže ih stranačka stega i to pozdravljaju iz uvjerenja da su tako zaštitili demokraciju i mir

Potpisujem Janko. Uz moju opasku da je pojam intelektualca i inače, a posebno u 20 stoljeću (pa nadalje) precijenjen do ofucanosti. Pogotovu kada vidim današnje intelektualce na javnoj sceni ne samo kod nas. I više je pameti i manje interesa na nekim nogometnim temama ovdje na forumu, negoli na našoj javnoj sceni. Uvijek mi dođe na pamet ona Maova rečenica, koja u današnjoj parafrazi bi trebala glasiti: "kada čujem riječ intelektualac odmah se mašim za - novčanik"!

Evo jedan članak o polemici Žižek Peterson:

https://direktno.hr/kolumne/i-peterson-i-zizek-su-pravu-svijetom-vlada-kombinacija-kulturnog-marksizma-i-krupnog-kapitala-152201/

Slažem se sa Ianom da su komunisti i nacisti bili u braku iz interesa di su gledali kako će bolje jedan drugome zabit nož u leđa i da u tom svjetlu triba gledat i te propagandne uratke

Ali isto tako Tito ide iz Zagreba u Beograd dizat ustanak nakon šta je vidija kako su Hrvati oduševljeno prihvatili NDH. Taj ustanak je buknija u Srbiji, ali je ugušen dosta brzo iz razloga šta su u Srbiji bili samo Srbi. Interesantno je kako se Tito na mala vrata vraća u tadašnju Hrvatsku da bi uopće ostao živ. I tamo kod Srba nailazi na potporu. Hrvati, osim u Dalmaciji koja je bila van kontrole vlasti u Zagrebu, ne idu u partizane sve do rujna 1943. Zašto i bi kad imaju svoju državu? Treba malo rasvjetlit taj kontekst vremena i prostora kod nas, što se prečesto pojednostavljuje karakterizirajući tadašnju Hrvatsku, a njezino vodstvo pogotovo, kao čisto zlo. A ako sam išta naučio je da je povijest rijetko crno-bila

Kao prvo u politici je svaki brak iz interesa. Problem je što odnos između nacista i komunista nije bio samo to. Uostalom međusobno su se nazivali "drugovi". Ali ako se tako olako eskulpiraju komunisti za brak iz interesa sa nacistima, zašto isti princip ne vrijedi za ustaše? Oni su bili antimonarhistička i antijugoslavenska revolucionarnna organizacija prije rata kao i komunisti ili VMRO? Zar je njihov zločin veči ako su bili državotvorni nacionalisti? Ako njihov zločin prizlazi iz (hrvatskog) nacionalizma, zar onda zločini komunista (puno veči od ustaških, kad su dobili vlast) ne proizlaze iz "internacionalizma"? Zbog čega se, po teoriji "braka iz interesa" ne drži eskulpirajućim za Pavelića da sklopio brak iz interesa sa Talijanima i Nijemcima da bi ostvario svoj cilj - Hrvatsku državu?

A što se tiče "Užičke Republike" radi se još jednom mitu iz Mirkoislavko povijesne hagiografije kojom su prali mozak generacijama. Da ustanak u Srbiji! Pa da idemo redom: 

21.06.1941 profašistički komunisti odjednom u sebi otkrivaju antifašiste. Zbog potreba obrane SSSR-a (tj da vežu čim više njemačkih snaga izvan SSSR-a) dobivaju naredbe iz Moskve da hitno podignu ustanak. Ali od ustanka ni traga niti glasa sve do jeseni (uz to ide i mit "o ustanku u šumi Brezovica").Staljin i Kominterna šize i šalju otvorene prijetnje ovdašnjim komunistima. Tito je oformio štab u Užicu po dogovoru sa Dražom i Nedićem, ali i koristeći činjenicu da su Nijemci više manje koncentrirali svoje napore na ruski front i nisu se puno bavili Srbijom.  Draža ima štab u 25 km udaljenoj Požegi. Problem "Užičke Republike" (pojma koji nikada nisu koristili komunisti dok nije ušao u jugoslavensku poslijeratnu hagiografiju), jeste bio u tome što je u Užicu bila tvornica oružja. Koliko je to bilo povoljno na početku postalo je kobno uskoro jer je to trebalo i Draži i Pećancu i dr. U studenom zbog te tvornice četnici (inačče dojučerašnji sveznici) napadaju Tita, ali ne uspjevaju jer je ovaj bolje naoružan. Zato se obraćaju Nijemcima, koji to tik tak rješavaju. Tako je nestalo vlasti komunista u Užicu, i tako je nastala "Užička Republika"!

Kad smo kod braka iz interesa, tipičan primjer braka iz interesa u politici jest i miniranje urote Vokić/Lorković od strane partizana i nijemaca u koordiniranoj akciji partizanske obavještajne službe i Abwehra u kolovozu 1944.

baš imaš bujnu maštu