krećemo se na kliskom terenu tko stoji iza čega u WWII i otkrivamo nepoznate detalje, tako da je za sad ontopic

Jedina perspektiva iz koje možemo gledati "urotu Lorković-Vokić" jest ona u smislu koliko bi manje hrvatskih žrtava bilo u pogromima nakon završetka 2.svjetskog rata od strane Titina "srbokomunističkog" režima, dakle mislim na Bleiburg, križni put i godine potom, kada je dobar dio hrvatskih domoljuba što pobijen, što bio prisiljen emigrirati.

Naravno, pritom u računici nesmijemo niti zaboraviti ukalkulirati projicirane žrve u općem sukobu sa Njemcima, no za razliku od recimo tih Slovaka, naša područja su im bila poprilično udaljena i na rubnom, dijelu, tako da bi tu teško mogli udariti nekakvom značajnijom silom tamo krajem 1944. kada su već bili u sveopćem povlačenju.

Eto, ako ćemo već salonski ćakulati, da dodam i ovo.

A takvi nemoremo naprid!

nema kod Wehrmachta veze koliko si udaljen od Berlina. Ako vide priliku da se iživljavaju nad nekim slabijim, iskoristit će ju u roku odmah, naročito kad se radi o bivšim saveznicima. Kako su potaracali ustanak u Slovačkoj, tako bi i NDH, da se usudila prijeći na drugu stranu. Omiljena meta su im bili bivši najveći saveznici Talijani. Puna Italija je masovnih grobnica Talijana koje su Nijemci strijeljali nakon kapitulacije '43, a recimo na grčkom otoku Kefaloniji su hladnokrvno ubili 5000 zarobljenih talijanskih vojnika

@chaps 

Ti na te događaje gledaš iz perspektive da je NDH bila država, a partizani pobunjenici protiv nje pa misliš da je bilo dovoljno da država, makar u zadnji tren, promijeni stranu i sve bi bilo u najboljem redu. Zapad bi priznao samostalnu Hrvatsku i Jugoslavije ne bi bilo. 

Problem je u tome što zapad nije priznavao NDH kao državu nego ju je doživljavao kao Hitlerovu tvorevinu i nije smatrao da ima bilo kakav legitimitet. Italija nema nikakvog smisla kao usporedba jer je bila država i prije rata, puno veća i samim tim važnija te saveznik zapada u prvom svjetskom ratu. 

Naravno da zapad, blago rečeno, nije bio oduševljen ni komunizmom tako da bi se u slučaju da je Hrvatska bila puno veća i važnija i da Crvena armija nije već debelo ušla na prostor Jugoslavije, možda i moglo razmišljati u tom smjeru. No ovako je to bio samo san određene grupe ljudi koji nikad nije imao uporište u realnosti. 

"Uvjeren sam da se zapadna civilizacija nalazi u smrtnoj krizi. Dosegla je vrhunac autodestruktivne mržnje. Kao i pri padu Rima, elite su zaokupljene raskoši svoje svakidašnjice, a narod je anestetiziran sve vulgarnijom zabavom. (....) Barbari su već u gradu. To su svi oni koji mrze ljudsku narav, koji nište osjećaj za sveto, ne vrednuju život, buneći se protiv Boga kao Stvoritelja čovjeka i prirode", ustanovio je prije nekoliko dana gvinejski kardinal Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u Vatikanu.

Ma uopće Xavier nisam i ne želim se upuštati u tu temu. Ne gledam to sa "perspektive..." i j.. mi se za NDH kao režim, ali ne i za hrvatsku državnost, jer nam je svima ona valjda u interesu. Sve sam to govorio u kontekstu diskusije sa Jankom o političkim interesima koje su svi imali uvijek i u svako vrijeme. I ti interesi znaju stvarati čudnovata savezništva, i to uvijek i u svako pa i to vrijeme.

Sigurno je da je hrvatska državnost uvijek i u svako vrijeme, blago rečeno, iritantna ideja mnogima kako ovdje u "regiji" tako i u centrima moći koji vladaju i vladali su (i vladati će) svijetom. Ustaše su u tom pokušaju, za razliku od Tuđmana, bili neoprostivi paceri, i zato nemaju moju niti najmanju sućut. Sućut međutim imaju nevini - oni koji uvijek plate neopravdanu kaznu, a to je običan narod. 

Što bi bilo kad bi bilo (Puč Vokić/Lorković) sada je izlišno pričati, ali svakako bi bilo bolje za sve , ali prije svega za narod(e) u i oko NDH da se to dogodilo. Npr siguran sam da se neoprostiv zločin na "blajburgu" ne bi dogodio ili barem ne u onoj katastrofalnoj mjeri. Također bilo bi spašeno mnogo života u Jasenovcu. A s obzirom na tijek Konferencije u Jalti gdje je ovaj prostor po Churchillovu planu trebao biti podjeljen 50% Zapadu a 50% Staljinu (uz Staljinov pristanak), Hrvatska i Slovenija bi vjerovatno ostale sa bolje strane Željezne zavjese. Na nedosanjanu sreću mnogih. Međutim Tito se tome usprotivio, i ostalo je povijest...

Potpisujem od riči do riči kolega chaps