1. Zašto Vlada nacionalnog jedinstva, onako kako ja to vidim.
Jer u ovom trenutku Most pregovara s dvjema koalicijama: Hrvatska "raste" i "Domoljubna" koalicija. Ne pregovara s IDS-om i ostalim manjinama, što znači da u ovom trenutku s kime god da pregovarali (njih 15) nemaju većinu u Saboru za napravit Vladu. A oni bi, kao, trebali garantirati reforme. Kako, ako se mora ulaziti u još trulih kompromisa? Potrebno je napraviti strategiju, a ne raditi politikantski, od danas do sutra, kao što to radi Milanović, jer državnički potezi su strateški potezi, a ne kako skupit većinu od jednog glasa više od druge strane za sastavit vladu. To je jadno. Pogotovo u situaciji u kakvoj se nalazi Hrvatska.
2. Te dvije prijeizborne koalicije ne moraju pristati na Most-ove prijedloge. Pa nisu li onda, išli bilo s jednima, bilo s drugima, ako sve njihove reforme nisu prihvaćene, ustvari napravili truli kompromis i izdali svoje birače?
Ako tvrde da su nam potrebne reforme te i te, onda nema kamilice, već će se ili provesti reforme ili se neće provesti reforme. Nisu li, sudeći prema ovim prvim (ne)dogovorima s Most-om, HDZ i SDP bliži jedni drugima negoli Most-u? Zašto onda zajebavaju cijelu državu i zašto se ne dogovore međusobno? Oni su "krivi" za nove izbore ako do njih dođe jer, dok je Most čvrst i nepopustljiv, oni su labilni i popustljivi, i jedni i drugi: SDP-ova koalicija je bila protiv "bolnih rezova", a sada je, kao, za reforme. HDZ-ova uopće nije bila za "bolne rezove" već je to bio spin SDP-ove koalicije koji bi im se mogao obiti o glavu da svi ne znamo koliko je HDZ uopće igrao na reforme prije izbora. Ta labilnost nikako nije državnički stav, niti je strateški, već upravo suprotno - politikantski.
3. Kako bi uopće izgledala Vlada nacionalnog jedinstva?
Tko bi bio mandatar uopće? Mislim da na ovo pitanje svi previše razmišljaju foteljaški, odnosno politikantski, jer je malo kome jasno što su oni to u Most-u uopće zamislili. Ja ovako to vidim: ako su u prvom planu reforme onda je vrlo bitno postaviti ljude koji će ih provoditi. Znači, zašto bi ITKO u Vladi bio iz Most-a, ili iz ove dvije koalicije? Ako postoji plan kojeg treba napraviti, onda treba postaviti ljude kojima svi oni vjeruju. A pravih stručnjaka za provest neki plan, koji nisu u nijednoj stranci, pa naravno da ima. Provedba nekog plana i nije tako komplicirana ukoliko je svaki korak isplaniran. Ali ako su reforme ideja Most-a, i svi se s time slažu, onda je logično da i mandatar bude iz Most-a i da nosi najveću odgovornost i za uspjeh i za neuspjeh. Izradit neki plan, pa ga provest do kraja, to je strateška odlika - a toga u hrvatskoj politici NEMA, NIJE BILO. Zato ako mislimo nešto promijeniti do toga mora doći jer sve ostalo je politikanstvo, odnosno bacanje prašine u oči.
Po meni, veći je problem tko će zauzeti pozicije koje nemaju veze s reformama, poput Ministarstva vanjskih poslova, ili Ministarstva kulture. Ima li i tu Most rješenje jer pomiriti npr. Vesnu Pusić i nekog iz druge koalicije zvuči kao SF. Ili ove koji daju novac za nevladine udruge s ovima koji su protiv. Tu su opet potrebni neki konsenzusi i neki novi ljudi koji nisu okaljani izjavama tipa da je Hrvatska bila agresor u BiH i da su hrvatski građani tretirani kao građani drugog reda kao onomad u Žilini a da nije bilo reakcije.
4. Zašto novi izbori?
Pa novi izbori su u najmanju ruku dobri zbog toga da se iskristalizira situacija, odnosno, da se polariziramo kao do sad (politikanstvo - što nam nije ništa dobro donijelo) ili da se ta treća opcija potvrdi kao ona bez koje nema sastavljanja Vlade. Jer sada, u situaciji gdje sporazum s bilo kojom od koalicija ne nudi većinu u Saboru, nema ni garancije za reforme. Ne mogu se donijeti strateške odluke. A situacija u državi je itekako došla do točke kada bi nagomilane probleme trebali početi rješavati tako da uključimo sve strane, što jedini Most shvaća i čini, a ne da se bavimo manje bitnim pitanjima poput ustaša i partizana, pederskih zajebnica i tome slično. Mi prvo trebamo postati funkcionalno društvo, funkcionalna država, da bi se mogli zamarati takvim minornim pitanjima. Razlog nemogućnosti naše samoodrživosti ne leži tu nego u legaliziranoj korupciji kojoj je strateško promišljanje neprijatelj.
5. Ukazao bi na jedan možda najjasniji primjer nepoštenog odnosa medija prema Mostu: Zašto Davorka Blažević, odnosno Slobodna Dalmacija, nije objavila demantij kada je Stipe Petrina rekao da je ona izmislila intervju? Štoviše, onako kako je napala Petrova, a sad nije napala Petrinu sugerira kako je posrijedi neka namjera. A ona je neka nagrađivana novinarka? Sad, kakvi su ti što su joj nagradu dali? Sve je to dio sistema legalizirane korupcije kojemu se reforme i donošenje strategije i jasnih pravila igre niti malo ne sviđaju...
Je li to sve tako ili sam promašio znat ćemo brzo.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda