Socijalizam unutar demokracije bi imao iste probleme kao i kapitalizam sve dok ne postoji osnovno političko i demokratsko obrazovanje ljudi. Komunizam, kao i svi ostali autoritarni, a ponegdje i totalitarni sistemi samo znače predavanje moći u ruke grupacije ljudi i skidanje odgovornosti sa sebe kao pojedinca, u globalu naroda, i praćenje onoga što ti je nametnuto u nadi da će to biti u interesu tebi, u interesu većini ili većinom u interesu tebi.

Nije problem socijalizam ili kapitalizam, odnosno komunizam ili demokracija već znanje.
Naš narod, a i većina naroda svijeta, nemaju osnovna znanja o politici smatrajući da će o njoj dovoljno naučiti iz medija ili još gore kafanskih priča. Politika je jako komplicirana i sramota je što nije dio kurikuluma osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja kao obavezan predmet. Trenutno imamo PiG u nekoliko srednjoškolskih programa na sramotnoj razini. Osobno sam imao PiG dvije godine u gimnaziji i program je bio toliko općenit da je usporediv sa onim što sam učio iz Prirode i društva naspram Biologije u gimnaziji.

PiG sam i predavao u dvije strukovne škole i to toliko nema veze ni sa čim, a pogotovo ni sa čim konkretnim i korisnim, da sam ostao šokiran. Tj. ima ali su to osnove osnova. Faktičko znanje koje ljudima ne koristi u razumijevanju i u svakodnevnom životu.

Nama treba PiG ili Građanski odgoj od osnovne škole. Makar na razini Povijesti, Zemljopisa... a osobno bih rekao i Matematike. Jer mi ne živimo u povijesnom svijetu, a ni matematičkom, već u političkoj društvenoj stvarnosti. I sve dok ogromna većina naroda (jednina) ne bude imala makar osnovna znanja o politici će i prolaziti medijske manipulacije i manipulacije onih koji imaju moć ili kapital nauštrb naroda.
A tek onda dolazi funkcioniranje pravne države, prepleteni interesi lobija, medija, interesnih skupina, utjecaji određenih NGO-a, vanjski faktori, svjetska monetarna kretanja, fiskalna i makroekonomija, ideologije i ideologizacije... pa sve do raznih vrsta indoktrinacija. Tek tada ćemo dobiti transparentnost. Jer ona ne dolazi od vrha prema doli, već naprotiv. Od doli prema vrhu. Ako imamo samo top-down transparentnost onda će i dalje transparentno biti samo ono što oni koji imaju moć žele da bude vidljivo.

U tom grmu leži zeko.

U "normalnim" državama je zapravo jako slična situacija, samo na neusporedivo višoj razini. Dok se naši lobisti i interesne skupine bave poslovima od nekoliko (desetaka-stotina) milijuna, njihovi se bave sa istim iznosima, ali u milijardama. Stoga je lakše nahraniti sve njihove ribe, ili sharkove, a zbog većeg opticaja novca ostane nešto i za narod. Kod nas je količina novca manja. Manje je riba, ali je i neproporcionalno manje i jezero.

I problem je, na kraju, što većina ljudi na sve to gleda samo kao na sukob dvije stranke. A obje plešu po interesima istih glavnih lobija te se razlikuju samo u boji dresa. Obje stranke "igraju nogomet", samo je pitanje "sudi" li Ante Vučemilović ili Bruno Marić. Odnosno, "je li na čelu saveza" Zdravko Mamić, Davor Šuker ili Vlatko Marković. Tj. "igraju košarku" pa je razlika "sudi" li Belošević ili Radović. "Je li na čelu saveza" Danko Radić ili Ivan Šuker. Odnosno "idu na koncert" pa jedni "slušaju" Bobana Rajovića a drugi Sandru Afriku. A zapravo je razlika u tome hoće se sa 100 jedinica novca pogodovati sa 5 ovome ili sa 8 nekome drugome.

Jasno je da bi vjerojatno bilo bolje da se stvari makar tu promjene. Makar kratkoročno dok interesne struje ne zavladaju novim kao što su to već poodavno napravili sa postojećim okoštalim strukturama.