ZAGREB - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i srbijanski predsjednik Boris Tadić u utorak su u Zagrebu razgovarali o odnosima između Hrvatske i Srbije, a tijekom sastanka usvojili su i zajedničku izjavu.
 
"Mi, predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, i predsjednik Republike Srbije, Boris Tadić, sastali smo se 27. lipnja godine 2006. u Zagrebu, te - pošto smo iscrpno i otvoreno u prijateljskoj atmosferi razmotrili stanje i perspektive odnosa naših dviju zemalja, kao i prilike u široj regiji,
 
svjesni posebnog značenja odnosa između Republike Hrvatske i Republike Srbije za stanje u jugoistočnoj Europi,
 
odlučni nastaviti putem općeg normaliziranja hrvatsko-srpskih odnosa u interesu svih građana dviju zemalja, kao i u interesu trajnog stabiliziranja prilika u regiji,
 
čvrsto opredijeljeni za mir, stabilnost i sigurnost kao za jedinu osnovu na kojoj se može graditi nova arhitektura odnosa u ovome dijelu Europe,
 
 
ZAJEDNIČKI IZJAVLJUJEMO:
 
 
1.Vrijeme ratova za Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju, kao i za Europu, definitivno je prošlo; mir i napredak ciljevi su kojima ćemo posvetiti svu našu energiju i prema kojima ćemo usmjeriti sve naše aktivnosti.
 
2.Kako nikada više ne bismo bili izloženi traumatičnim iskustvima nedavnih ratova na području bivše Jugoslavije, moramo se hrabro i bez ikakve zadrške suočiti s istinom o svemu što se događalo u vrijeme tih ratova, u čemu posebnu ulogu ima puna suradnja s Haaškim sudom u cilju privođenja pravdi svih koji su optuženi kao počinitelji ratnih zločina, a čime se skida hipoteka kolektivne krivnje s cijelih naroda.
 
3.Za počinitelje ratnih zločina nema i ne može biti isprike, niti ih od kaznenog progona mogu ili smiju spasiti funkcije što su ih obnašali ili ih danas obnašaju, ili pak njihova nacionalnost, odnosno nacionalnost njihovih žrtava.
 
4.Valja pojačati napore da bi se razjasnila sudbina svih nestalih u nedavnim ratovima - bez obzira na njihovu nacionalnost, bez obzira na to jesu li bili vojnici, ili civili, kao i bez obzira na to gdje su nestali.
 
5.Odnose između Republike Hrvatske i Republike Srbije gradit ćemo na načelima pune ravnopravnosti i uzajamne koristi, a u svjetlu spoznaje da ti odnosi imaju posebno značenje za opću političku klimu u cijeloj regiji, te da su ključni za usmjerenje prema suradnji, demokraciji i europskom modelu koji jedini otvaraju vrata budućnosti.
 
6.Odnose sa svim susjednim zemljama razvijat ćemo u duhu dobrog susjedstva i nemiješanja u njihove unutarnje stvari, pri čemu ćemo se odlučno oduprijeti svakom pokušaju da se rješenja otvorenih pitanja u međudržavnim odnosima traže kroz posizanje za tuđim državnim teritorijem.
 
7.Dosljedno poštivanje ljudskih prava, kao i manjinskih prava jedina je prihvatljiva osnova za dalje građenje demokracije za koju smo se opredijelili i koja jedino pruža pogodan okvir za ostvarivanje tih prava, pri čemu legitimna briga za pripadnike nacionalne manjine u drugoj državi, Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, nikada ne smije postati izgovor za njihovo pretvaranje u oruđe koje će poslužiti za ostvarivanje posebnih ciljeva države njihovog matičnog naroda.
 
8.Bilateralna suradnja naših država u isključivoj je funkciji zadovoljavanja i unapređivanja interesa i potreba svih naših građana i nije, niti smije biti uperena protiv bilo koje treće države, ili skupine država, što se odnosi i na moguće zajedničko nastupanje Republike Hrvatske i Republike Srbije u međunarodnim organizacijama, odnosno na trećim tržištima.
 
9.U sklopu unapređivanja i svestranog razvijanja međusobnih odnosa osobitu pozornost posvetit ćemo povratku svih izbjeglih koji to žele, bez obzira na njihovu nacionalnost, u mjesta ranijeg stanovanja, a u miru i sigurnosti.
 
10.I Republika Hrvatska, i Republika Srbija vide svoju budućnost u ujedinjenoj Europi; na putu ostvarivanja svojih europskih i euroatlantskih ambicija i težnji dvije će se zemlje uzajamno pomagati i podržavati.
  
Ova je izjava sačinjena u dva primjerka, jedan na hrvatskom, a drugi na srpskom jeziku. Oba primjerka imaju snagu izvornika."