Evo jedna teorija zavjere iz jednog od globalno najpopularnijih sportova - šaha.
Radi se o Svjetskom prvenstvu 1948., održanom u Nizozemskoj (Amsterdam i Den Haag). Prvi put se održalo prvenstvo, a ne kao dotad dvoboj izazivača i branitelja naslova, jer je aktualni svjetski prvak Aljehin umro dvije godine ranije. Pozvano je šest igrača, ali Fine (SAD) je odbio sudjelovati, pa su ostali Reshevsky (SAD), Botvinik, Keres, Smislov (SSSR) te Euwe (Nizozemska).
Igrao je svatko sa svakim pet puta, tako da je svaki igrač igrao dvadeset partija.
Euwe, bivši svjetski prvak, već je dugo godina bio u lošoj formi, a to se nastavilo i na ovom prvenstvu, na kojem je jedva skupio 4 boda (za one koji ne znaju, pobjeda u šahu donosi 1 bod, remi 0.5, a poraz 0).
Najveći favoriti bili su Botvinik, Reshevsky te Keres, i između njih se očekivala "mrtva trka" za naslov prvaka, premda je većina stručnjaka, čak i sovjetskih, smatrala da bi Reshevsky pobijedio u izravnom meču protiv nekog od ove dvojice, jer je slovio za talentiranijeg šahista.
No, ispostavilo se da će ključni čovjek biti Paul Keres.
Paul Keres prije rata je bio na pragu osvajanja naslova svjetskog prvaka, igrao je odlično, te je čak podijelio prvo mjesto na turniru AVRO-a iz 1938. s Fineom, a taj se turnir smatra među najjačima u povijesti. Šahovski stručnjaci su složni - da nije bilo rata, Keres bi napao, i vjerojatno uspješno preoteo Aljehinu naslov, postavši prvi Estonac svjetski prvak
Da, Keres je bio Estonac, žitelj zemlje čijih je dosta stanovnika u netom završenom ratu surađivalo s Nijemcima, a protiv Sovjeta, i zbog toga je nakon rata mnogo Estonaca završilo u Sibiru, odakle se, bar većina, nikada nisu vratili. Staljin, koji je bio obožavatelj šaha, već je bio poznat po tome da je dao smaknuti velemajstora Petrova, Latvijca, zbog istih razloga - kolabracioniranja s okupatorom. Sredinom 1947. Keres je bio pozvan na razgovor u Kremlj, i pretpostavljalo se da ga čeka slična sudbina
Iznenađujuće, Keresu se nije dogodilo ništa, čak je izabran da predstavlja sovjetsku delegaciju na prvenstvu. Na osnovu toga, stvorila se priča da je Staljin sklopio dogovor s Keresom - život će mu biti pošteđen, no mora pristati da Rus postane svjetski prvak, a da Keres to nikada ne bude.
Je li dogovor doista sklopljen? Vjerojatno nikad nećemo saznati, no pogledajmo mečeve Keresa s Botvinikom na prvenstvu.
Od pet mečeva, Botvinik je dobio četiri, osiguravši tako dva kola prije kraja naslov prvaka. Zanimljivo, Keres je dobio posljednji meč i tako uspio dostići Reshevskog na podjeli trećeg mjesta (ovaj je bio slobodan to kolo). No, čak ni sam rezultat mečeva nije toliko kontroverzan poput načina na koji su se odigrali - proglašeni su uvjerljivo najgorom serijom od pet mečeva koje su ikad odigrala dva velemajstora. Izgledali su poput mečeva između dva amatera ili rekreativca - prekrcani pogrešnim odlukama, sumnjivim potezima i neiskorištenim prilikama. Najgori je bio peti meč, kojeg je dobio Keres, premda je otvorio Waywardom (poznatim i kao pacersko otvaranje, ili šuster, dakle vidi se koliko je sati
), jer Botvinik je ušao u nevjerojatnu seriju grešaka i izgubio partiju.
Najveću glupost vidjeli smo u trećoj partiji, gdje je Keres iz pozicije "remija za udžbenike" uspio izgubiti.
Mnogi se slažu da nije uopće upitno je li Keres pustio Botviniku lagane pobjede, već da je pitanje zašto, zašto se Fine misteriozno odbio pojaviti na prvenstvu, te zašto nikad poslije toga nije provedena istraga?