mislim da je Sandžak u tom kontekstu precjenjen kao opasnost. I brojke su prilično jasne, od početka raspada Jugoslavije (dakle skoro pa 30g) u tom regionu nije bio nijedan veći incident, čak ni u vrijeme trajanja rata (gdje je samo bio prelet nekih ljudi koji su otišli u rat u Bosnu), a pogotovo ne nakon toga, iako su SRJ i Srbija i nakon toga imali dosta vanrednih stanja, od bombardovanja, preko napada na Kosovu 2004, i kasnije par sličnih situacija gdje je moglo nešto eskalirati u Sandžaku, a nije. Takođe, nije bilo činova pojedinačnog terorizma.

Rekao bih da je tu ključnu ulogu odigrala naša oznaško-udbaška prošlost, eto neke koristi i iz te nesreće. Ako pogledaš taj kraj svih ovih godina, i svetovna i duhovna vlast su pod apsolutnom kontrolom Beograda, čini se da je svaka tenzija kontrolisana ili namjerno izazvana.

I Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin u svojom mandatima imaju uske uzde iz Beograda (dobro, Rasim je sad baš provaljen, nema više nikakve veze sa Pazarom) i tačno se osjeti kada su malo pušteni sa lanca da pričaju o autonomiji i pravima islamske zajednice, a kada se primire.

Primjer Muamera Zukorlića je još očitiji, 15g ga je komplenta javnost držala kao najveći eksponent Sandžačke autonomije, čovjeka koji prijeti državnom poretku, otvorneo koketira sa Cerićem i tom ekstremnom ekipom iz Sarajeva, da bi se sada ispostavilo da je sve ove godine čovjek službe.


Naravno da ne znam o konkretnim stvarima, i niko ne može biti siguran da li ima ili nema potencijalnih terorista na toj teritoriji, znam da je bilo nekih hapšenja i da se nekima sudi, ali ponavljam, gledjaući dosadašnja iskustva, Sandžak je prilično miran, dole u suživotu ljudi nema nikakvih tenzija, tako da ga je ipak previše porediti sa situacijom u Federaciji BiH gdje ti ljudi imaju vrlo često i otvorenu podršku nekih nivoa vlasti.

O Kosovu da i ne govorim.