Hajde, da do kraja pojasnim (pa me streljajte):
1. Prvo- i za mene lično - jedino bitno u priči o Thompsonu je muzika. Zaj.ebimo, za trenutak barem, to koliko je ko laik i ko ima a ko nema pravo da se izjašnjava. Mislim da svi imamo pravo na svoj sud, a sudićemo uvek različito jer su nam iskustva drugačija. Kod mene se desilo da mi je muzika ipak bila malo bitniji faktor u životu, pa se i moje gledanje donekle razlikuje od onih koji se svirkom nikada nisu bavili.
Thompson meni muzički ne nudi ništa novo. Štaviše, onih nekoliko pesama koje sam čuo na youtube su sve, kako neki muzičari kažu, "na prvu loptu": najprostije i najočekivanije harme, melodije koje su, u delovima, vec svirane... dakle, neki prosek, da kažem. Takvih je još puno pored Thompsona, pa nema razloga da mu pridajem posebnu pažnju - osim kada se povede zanimljiva diskusija, kao ovde.
2. Svako od nas ima neke svoje kriterije šta je to uspeh. Ja lično ne mogu da prihvatim broj obožavaoca/gledalaca kao nekakvo merilo. Rekoh već, Ceca je imala - kažu - preko 100,000 na Ušću! Je li sad treba iz toga da izvedem(o) zaključak da je ona uspešnija i od Marka?!?
3. Za kraj, pokušajte da zamislite bilo koji njegov udarni hit - sa nekim drugim tekstom! Nešto prozaično, recimo za Čavoglave:
Pjevam danju, pjevam noću
Veseljak sam jaaaaaa
Volim pivo, janjetinu
suha rebarca
Volim pivo, janjetinu
suha rebarca
Dobro, malo karikiram - nemojte se ljutiti. Poenta je u tome da je on ipak majstor u jednom - u tekstovima koji očigledno pogadjaju nekakvu žicu kod hrvatske publike. Otuda i njegov uspeh, koji je tu - "nedvojben".
Ali, ta "žica" je ono što fali nama ne-Hrvatima i zato mi nikada nećemo do kraja ukapirati/doživeti puni Thompson-effect!